GM1 (gangliozid)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
GM1 (gangliozid)
IUPAC ime
Drugi nazivi Monozialotetraheksozilgangliozid
Identifikacija
CAS registarski broj 37758-47-7 DaY
PubChem[1][2] 5497107
ChemSpider[3] 4593688 DaY
MeSH G(M1)+Ganglioside
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C77H139N3O31
Molarna masa 1602.93 g mol−1

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

GM1 (monozialotetraheksozilgangliozid) je prototipni gangliozid. On je član ganglio serije gangliozida koja sadrži jedan ostatak sijalinske kiseline. GM1 ima važna fiziološka svojstava i utiče na neuronsku plastičnost i mehanizam popravke, kao i na otpuštanje neurotrofina u mozgu. Osim njegove funkcije u moždanoj fiziologiji, GM1 je mesto vezivanja kolerinog toksina i E. coli toplotno nestabilnog enterotoksina (uzročnika dijareje putnika).[4][5]

Antitela za GM1 su prisutna u povišenoj koncentraciji kod obolelih od Gijen-Bareovog sindroma, demencije i lupusa, mada njihova funkcija nije jasna.[6] Postoji evidencija koja sugeriše da su ta antitela povezana sa dijarejom kod Gijen-Bareovog sindroma.[7]

Dodatne slike[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Mocchetti I (2005). „Exogenous gangliosides, neuronal plasticity and repair, and the neurotrophins”. Cell. Mol. Life Sci. 62 (19–20): 2283–94. DOI:10.1007/s00018-005-5188-y. PMID 16158191. 
  5. Chen JC, Chang YS, Wu SL, et al. (September 2007). „Inhibition of Escherichia coli heat-labile enterotoxin-induced diarrhea by Chaenomeles speciosa”. J Ethnopharmacol 113 (2): 233–9. DOI:10.1016/j.jep.2007.05.031. PMID 17624704. 
  6. Bansal AS, Abdul-Karim B, Malik RA, et al. (1994). „IgM ganglioside GM1 antibodies in patients with autoimmune disease or neuropathy, and controls”. J. Clin. Pathol. 47 (4): 300–2. DOI:10.1136/jcp.47.4.300. PMC 501930. PMID 8027366. 
  7. Irie S, Saito T, Kanazawa N, et al. (1997). „Relationships between anti-ganglioside antibodies and clinical characteristics of Guillain-Barré syndrome”. Intern. Med. 36 (9): 607–12. DOI:10.2169/internalmedicine.36.607. PMID 9313102. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]