Eiron

Izvor: Wikipedia

Eírōn (starogrčki: εἴρων = doslovno 'srpskohrvatski: vragolan') bio je jedan od tipskih likova u grčkoj komediji.[1] Iz nove atičke komedije prešao je u rimsku komediju, gde često spaja s likom lukavog roba.[2][3] Funkcija je ovog lika da spušta na zemlju svog protivnika, oličenog u liku razmetljivca, tako što svojim upadicama i replikama ruši pomeznu sliku koji hvalisavac ima o sebi i koju nastoji nametnuti drugima.[4]

Razvoj[uredi - уреди]

Lik vragolana razvio se u staroj atičkoj komediji i može se naći u mnogim Aristofanovim komadima. Na primer, u Žabama, kad bog Dionis kaže da je potopio dvanaest ili trinaest neprijateljskih brodova s Klistenom, sinom Sibirtijevim, Dionisov pratilac Ksantija dodaje: "A onda sam se probudio". [5]

Naziv ovog tipskog lika dao je grčki filozof Aristotel u svojoj Nikomahovoj etici, gde kaže: "suptilno omalovažavanje (εἰρωνεία) i njegov imalac omalovažavatelj (εἴρων)."[6] U ovom odlomku Aristotel definiše dva glavna komična lika ― eirōn i alazōn.

Iz ove upotrebe termina eirōn potiče i moderni izraz "ironija" (starogrčki: εἰρωνεία), koja podrazumeva razliku između istinskog i prividnog značenja onoga što je rečeno.[7]

Reference[uredi - уреди]

  1. Carlson, 1993, str. 23; Janko, 1987, str. 45, 170.
  2. Budimir & Flašar 1991, p. 145.
  3. Sironić & Salopek 1977, p. 129.
  4. Frye, 1957, str. 172.
  5. Aristofan, Žabe, 45‒51.
  6. Aristotel, Nikomahova etika, 1108a2 (ἡ δ᾽ ἐπὶ τὸ ἔλαττον εἰρωνεία καὶ εἴρων ὁ ἔχων).
  7. Dictionary.com (2006). Irony

Literatura[uredi - уреди]

  • Abrams, M. H., ed. 1993. A Glossary of Literary Terms. 6th ed. Fort Worth: Harcourt Brace College.
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd. 
  • Carlson, Marvin. 1993. Theories of the Theatre: A Historical and Critical Survey from the Greeks to the Present. Expanded ed. Ithaca and London: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-8154-3.
  • Frye, Northrop. 1957. Anatomy of Criticism: Four Essays. London: Penguin, 1990. ISBN 0-14-012480-2.
  • Janko, Richard, trans. 1987. Poetics with Tractatus Coislinianus, Reconstruction of Poetics II and the Fragments of the On Poets. By Aristotle. Cambridge: Hackett. ISBN 0-87220-033-7.
  • Sironić, Milivoj; Salopek, Damir (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Grčka književnost". Zagreb. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]