Dordogne (rijeka)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dordogne
Lokacija
Države Francuska
GradoviBergerac, Libourne
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
  – koordinate
Puy de Sancy (Centralni masiv)
1700[1] m
45° 32′ 18″ N, 2° 49′ 9″ W
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
  – vrsta
Estuarij Gironde (Bordeaux)
0 m
45°2′29″N 0°36′24″W
estuarij
Dužina472 [1] km
PritokeVézère, Isle
Hidrologija
Sliv
  – površina
atlanski
24,000[1] km²
Transport
Plovnost180
Karta

Sliv rijeke

Dordogne (oksitanski: Dordonha) je rijeka na jugozapadu Francuske duga 472 km, sa slivom od nekih 24,000 km².[1] Poznata je po tom što formira veliki Estuarij Gironde.

Karakteristike[uredi | uredi kod]

Garonne se formira na nadmorskoj visini od 1700 metara sutokom dva vodotoka Dore i Dognon, na padinama planine Puy de Sancy u Centralnom masivu.[1]

Rijeka kod Perigorda

Nakon što se sa planine spusti kao brzak prema sjeveru Dordogne teče prema zapadu preko spa centara Mont-Dore i Bourboule, u departmanu Puy-de-Dôme. Nakon što prođe kanjon kod Avèzea, rijeka formira akumulacijsko jezero dugo 18 km za potrebe hidroelektrane Bort. U tom dijelu kod Argentata (Departman Corrèze) je još četiri puta branama pregrađena, i tu prima dosta manjih pritoka.[1]

Velikim meandrima obilazi Souillac u Departmanu Lot, protiče u smjeru zapada preko Departmana Dordogne gdje prima rijeku Vézère slavnu po Prahistorijskim lokalitetima; Montignac, Lascaux i Les Eyzies-de-Tayac koji su 1979. uvršteni na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[1]

Kad doplovi do Departmana Gironde Dordogne prima posljednju veću pritoku Isle kod Libourna, zatim skreće prema sjeverozapadu da se spoji sa Garonnom i formira Estuarij Gironde.[1]

Iako je rijeka posljednjih 180 kilometara -plovna, transport trgovačkim brodovima je posljednjih dekada slab.[1]

Unesco je sliv Dordogne proglasio rezervatom biosfere 12. jula 2012.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Dordogne River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 5. 2018. 
  2. La reconnaissance par l’UNESCO (francuski). Unesco. Pristupljeno 25. 5. 2018. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]