Meandar

Izvor: Wikipedia
Meandri na rijeci Nowitna u Poljskoj

Meandar je geografski pojam za zavojito korito rijeke koje krivuda u obliku slova S. [1] Meandar može biti i naziv za same okuke krivudave rijeke.

Porijeklo imena[uredi - уреди]

Nastanak i nestanak Meandra

Naziv je dobio po današnjoj rijeci Büyük Menderes u Maloj Aziji, koju su stari Grci zvali Maiandros (grčki:Μαίανδρος), koja je bila karakteristična po svom vrlo izvijenom vodotoku u donjem dijelu.

Njeno ime je već za Klasične Grčke postalo sinonim za sve što je savijeno i izvijeno, poput istoimenih dekorativnih uzoraka ili govorničkih figura i ideja, kao i za geomorfološke pojave. Već je grčki historičar za rijeku Meandar Strabon rekao: "...njezin tok tako je izuzetno izvijen da se sve izvijeno može zvati meandrijanje."[2]

Model razvoja meandra

Karakteristike Meandra[uredi - уреди]

Meandre obično imaju rijeke u ravničarskom dijelu, oni nastaju erozivnim djelovanjem vodene struje na zemljište uz korito rijeke. Voda se ne kreće pravocrtno već vrtložno i po inerciji. Zbog toga erozija djeluje na pojedine točke korita različito. Najslabije je djelovanje duž konveksnih a najjače duž konkavnih stranica. Voda postupno ruši konkavne obale, i tako vremenom riječni tok dobivja oblik meandra.

Izuzetak je uklješteni meandar, koji nastaje u planinama, gdje riječni tok obilazi vrhove, pa zato krivuda.

Na meandru se razlikuje vrat (najkraći razmak između konkavnih obala jednog meandra) i duljina - udaljenost na rijeci od početka do završetka vrata. Za vrijeme poplave voda preljeva meandar, pa voda poteče kraćim putem. Tako odsječeni meandri se pretvaraju u riječno jezero.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Geografie-Lexikon: Mäander, sa poratala geodz.com ((de))
  2. Strabon, Geografija, knjiga 12 poglavlje

Eksterni linkovi[uredi - уреди]