Crkva sv. Duha u Splitu
Crkva sv. Duha u Splitu, srednjovjekovna crkva smještena u sjeverozapadnom dijelu povijesne gradske jezgre. Pripadala je većem građevinskom sklopu čiji se ostaci danas naziru. Doživjela je brojne arhitektonske preinake, naročito u doba gotike.
Povijest[uredi | uredi kod]
Crkva je podignuta još u 11. stoljeću u predromaničkom stilu, na mjestu ranije jednobrodne crkvice s polukružnom apsidom. U crkvi su sačuvana dva reljefa iz razdoblja romanike koji prikazuju Isusa Krista. Jedan se nalazi na luneti dvorišnog portala, a drugi na zapadnom zidu crkve.
Do 1342. godine grad se proširio prema zapadu i svojim zidinama obuhvatio i područje crkve. Po imenu crkve nazvana je cijela gradska četvrt što govori o njenoj važnosti, a tu je imala sjedište jedna od najpoznatijih gradskih bratovština.
U 14. stoljeću crkva sv. Duha je temeljito pregrađena i proširena. Tako je brod crkve produžen u doba rane gotike prema istoku za 1,75 metara i sagrađena je nova četvrtasta apsida koju natkriva prelomljeni svod. Građevina je, također, dograđena i u visinu.[1]
U crkvi se čuva i barokni pozlaćeni tabernakul nepoznatog umjetnika, a u njoj se nalazi i nadgrobni spomenik splitskog umjetnika Andrije Alešija (1425.-1505.).
Bilješke[uredi | uredi kod]
- ↑ Piplović, Stanko (2011.), Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor, 1[41], 18.-29.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Piplović, Stanko (2011.), Arhitektonski razvoj sakralnog sklopa sv. Duha u Splitu, Prostor, 1[41], 18.-29.
