Charlotte Corday
Marie-Anne Charlotte de Corday d'Armont (Saint-Saturnin-des-Ligneries, 27. srpnja 1768. - Pariz, 17. srpnja 1793.) je bila francuska plemkinja i sudionica Francuske revolucije, najpoznatija po tome što je izvršila atentat na jakobinskog vođu Jean-Paula Marata. Charlotte Corday je bila izrazito obrazovana djevojka koja je još u mladosti čitala Plutarha, Rousseaua i Voltairea. Tokom Francuske revolucije, Cordayjeva je bila simpatizer žirondinaca, koji su bili glavna meta krvavog Jakobinskog terora. Smatrajući, kao i žirondinci, da je revolucija otišla u krivom smjeru, Cordayjeva je postala uvjerena kako će smrt onoga kojega je ona smatrala najradikalnijim jakobincem, Jean-Paula Marata, zaustaviti krvoproliće Jakobinskog terora. Iako samo novinar, Marat je kroz svoje novine L'Ami du peuple imao snažan utjecaj na tijek revolucionarnih kretanja.
Dana 9. srpnja 1793., Charlotte Corday odlazi u Pariz s kopijom Plutarhovih Usporednih života gdje uzima hotelsku sobu. Nakon što je kupila kuhinjski nož i posebnu oštricu, napisala je pismo u kojem objašnjava motive atentata. Cordayjeva je izvorno planirala ubiti Marata usred Konventa kako bi od njega napravila primjer, ali kada je saznala da Marat zbog bolesti gotovo da ne napušta dom, morala je promijeniti plan. Dana 13. srpnja, nešto prije dvanaest sati ujutro, Cordayjeva je došla pred Maratova vrata, tvrdeći kako ima informacije o navodnom žirondinskom ustanku, no odbijena je. Kada se vratila poslijepodne istoga dana, primljena je i odvedena pred Marata, koji je zbog kožne bolesti gotovo sve posjete primao u kadi. Nakon što mu je dala određena imena, Cordayjeva je bola Marata u prsta, probivši mu pluća, aortu i lijevu klijetku. Marat je uzviknuo "Aidez-moi, ma chère amie!", nakon čega je umro.
Cordayjeva je ubrzo uhapšena te izvedena pred sud. U svojoj obrani je navela kako je djelovala sama i kako je "ubila jednog da spasi tisuće", aludurajući tako na Robespierreove riječi prije pogubljenja Louisa XVI. Četiri dana nakon Maratova ubojstva, Charlotte Corday je giljotinirana u Parizu. Pogubljenje je izvršio Charles-Henri Sanson, a njezino je truplo bačeno na groblje Madeleine. Nakon što je dekapitirana, čovjek po imenu Legros je uzeo njezinu glavu i ošamario ju, zbog čega je dobio tri mjeseca zatvora. Nakon pogubljenja, jakobinci su izvršili obdukciju na njezinom truplu kako bi utvrdili je li bila djevica, vjerujući kako je u atentat bio upleten i muškarac koji bi trebao biti njezin ljubavnik. Obdukcija je pokazala kako je Charlotte Corday bila virgo intacta. Ovaj atentat nije zaustavio Jakobinski teror - Marat je postao mučenik pokreta, a krvoproliće će tek u narednom periodu doseći svoj zvjerski vrhunac.
Nakon njezine smrti, pojavila se kontroverza oko boje kose Charlotte Corday. Dok je njezin pasoš, popunjen i potpisan u Caenu, navodio kako ima kestenjastosmeđu boju kose, prikaz Cordayjeve s plavom kosom na popularnoj slici Maratovo ubojstvo Jean-Jacquesa Hauera stvorio je pomutnju. Posljedica ove dihotomije bila je brzo šireća glasina kako je Cordayjeva dala izravnati i posvijetliti kosu, no nema nikakvih dokaza koji bi išli u prilog tom traču.
Vidi još[uredi | uredi kod]
- Operacija Charlotte Corday, pokušaj atentata na Charlesa De Gaullea 1962. godine