Boeing 777

Izvor: Wikipedia
Boeing 777-300

Boeing
707 · 717 · 727 · 737 · 747 · 757 · 767 · 777 · 787

Boeing 777-219ER ZK-OKA Air New Zealand (7031891827).jpg
Generalni podaci
Tip Linijski putnički avion
Proizvođač Boeing Commercial Airplanes
Probni let 12. lipnja 2004.
Uveden u uporabu 7. lipnja 2005.

Boeing 777 je američki širokotrupni dvomotorni avion. Može prevesti između 301 i 368 putnika (ovisno o broju klasa) a dolet mu je od 9.649 do 17.446 km. Specifičan je po setu od šest kotača na svakom glavnom podvozju, okruglom poprečnom presjeku trupa, izduženoj pilotskoj kabini i oštrim repnim konusom. 777 je potpuno dizajniran na računalu, bez i jednog crteža na papiru. To je omogućilo kasniji virtualni prikaz cijelog aviona što je pomoglo inženjerima u preciznim istraživanjima i sastavljanju tisuća dijelova i prije njihove proizvodnje.

Povijesni razvoj[uredi - уреди]

1970-tih Boeing je predstavio tri svoja nova modela: dvomotorni Boeing 757 u zamjenu za legendarni Boeing 727, dvomotorni Boeing 767 kao konkurenta Airbusu A300 i tromotorni Boeing 777 kao konkurenta DC-10 i Lockheed L-1011 TriStara.

Baziran na 767 s redizajniranim krilima 777 ponuđen je kao dvije inačice s 275 sjedišta: transkontinentalna s doletom od 5.000 km i interkontinentalna s doletom od 8.000 km. 1980.-tih su popularnost na tržištu preuzeli dvomotorni avioni i Boeing je odustao od izrade tromotornog 777.

Prvobitna namjera bila je jednostavno produžiti trup i povećati krila 767. Rezultat je bio 767-X s 340 sjedišta i doletom od 13.500 km. Prevozioci nisu bili previše zadovoljni ponuđenim rješenjem tražeći kraći inerkontinentalni dolet, promjer trupa sličan onom na 747, potpuno prilagodljivu putničku kabinu za više klasa i cijenu leta koja ne prelazi onu od 767. Sve navedeno rezultiralo je novim dizajnom, dvomotornim 777.

Inačice[uredi - уреди]

Prvi modeli[uredi - уреди]

777-200[uredi - уреди]

Prvi model 777-200 koristila je Boeing kompanija 1994. i 1995. godine za probne letove kao i za sakupljanje podataka koji će se koristiti u izradi nove inačice. Prvi 777-200 isporučen je u svibnju 1995. godine kompaniji United Airlines. Maksimalna težina uzlijetanja mu je od 229 do 247 tona a dolet između 7.000 i 9.500 km. Na 777-200 ugrađuju se turbofen motori: Pratt & Whitney od 329 kN ili General Electric od 334 kN ili Rolls Royce od 334 kN.

777-200ER[uredi - уреди]

Air-France-ov Boeing 777-200ER

Inačici je povećana maksimalna težina uzlijetanja na 286 tona. Uz mogućnost uzimanja više goriva ima dolet između 11.000 i 14.300 km. Prvi avion isporučen je kompaniji British airways u veljači 1997. S naručenih 425 aviona najprodavanija je inačica u 777 seriji. Motori koji su ugrađivani na 777-200ER:

  • PW4084 ili Trent 884 od 374 kN,
  • GE90-85B od 378 kN,
  • PW4090, GE90-90B1 ili Trent 890 od 400 kN,
  • GE90-92B ili Trent 892 od 409 kN.

1998. godine Air France je preuzeo 777-200ER s GE90-94B motorima od 418 kN potiska.

2. travnja 1997. godine malezijski Boeing 777-200ER (s oznakom 9M-MRA) preletio je udaljenost od 20.044 km za 21 sat i 23 minute.

777-300[uredi - уреди]

Boeing 777-300 izrađen je kao zamjena za B-747 inačice 100 i 200. S produženim trupom (za 10,1 m u odnosu na 777-200) ima skoro isti broj sjedišta i dolet kao 747-200. Troši za trećinu manje goriva unatoč težini većoj za 13 tona. Troškovi održavanja manji su u usporedbi s 747 za 40%. U jednoj klasi može prevesti 550 putnika. Na horizontalnom stabilizatoru i ispod prednjeg dijela trupa pričvršćene su kamere za pomoć pilotu prilikom upravljanja zrakoplova na tlu. S 368 putnika razmještenih u tri klase dolet aviona je 10.600 km. Avion pokreću turbofen motori:

  • PW-4090 od 400 kN.
  • PW-4098 od 436 kN,
  • Trend 892 od 409 kN,
  • GE90-92B od 409 kN.

Izrađeno je 60 aviona Boeing 777-300. Korisnici su All Nippon Airways (7), Cathay Pacific (12), Emirates Airline (12), Japan Airlines (7), Korean Air (4), Singapore Airlines (12) i Thai Airways International (6).

Boeing 777 velikog doleta[uredi - уреди]

777-200LR[uredi - уреди]

777-200LR (Long Range) ušavši u promet 2006. godine postao je avion s najdužim doletom u svijetu. Boeing je avion nazvao "Worldliner" radi njegove mogućnosti povezivanja skoro bilo koje dvije zračne luke u svijetu. 777-200LR može preletjeti 17.446 km za 18 sati. Avion koristi velike i snažne turbofen motore GE90-110B1 ili GE90-115 od 489 kN, dok se oko motora Trent 8104 (od 463 do 507 kN) Boeing i Rolls Royce nisu mogli dogovoriti oko podjele rizika za njihov projekt i ti motori nisu nikada ponuđeni korisnicima.

777-200LR ima znatno povećanu maksimalnu težinu uzlijetanja. Radi dodatnog povećanja doleta u zadnji cargo odjeljak mogu se ugraditi dodatni rezervoari za gorivo. Ostale inovacije su zaobljeni vrhovi krila, novo glavno podvozje i dodatna ojačanja u konstrukciji aviona. Prvi prototip uzletio je 8.ožujka 2005. godine, drugi 24. svibnja 2005. a prvi komercijalni let bio je u siječnju 2006.

10. studenog 2005. godine 777-200LR postiže novi rekord u neprekidnom letu jednog putničkog aviona preletjevši 21.602 km iz Hong Kong-a u London, UK. Let je trajao 22 sata i 42 minute.

Prvi avion 777-200LR isporučen je Pakistan International Airlines-u 26. veljače 2006. godine.

777-300ER[uredi - уреди]

Air France-ov Boeing 777-300ER

Boeing 777-300ER izdužena je inačica 777-300 i sadrži mnoge preinake uključujući motor GE90-115B s 513 kN potiska. Ostale novine su iskošeni vrh krila, novo glavno podvozje i dodatni rezervoari goriva. S pojačanim trupom, krilima, repnim površinama i nosačima motora ima veću maksimalnu težinu uzlijetanja. S 365 putnika smještenih u tri klase može preletjeti 14.594 km. Prvi let aviona bio je 24. veljače 2003. godine dok je prva isporuka za Air France bila 29. travnja 2004.

Radi jačih motora i veće maksimalne težine uzlijetanja 777-300ER troši nešto više goriva od 777-300. Radi mogućnosti uzimanja više goriva s istom količinom korisnog tereta i brojem putnika -300ER može postići i do 34% veći dolet od -300. Bez povećanja kapaciteta goriva u odnosu na -300, avion može prevesti 25% više korisnog tereta. Nakon predstavljanja -300ER, šest godina nakon prve isporuke inačice -300, sve slijedeće naruđbe bile su ER inačice. S avionom lete: Air Canada (dva, plus 10 naruđbi), All Nippon Airways (osam, plus pet naruđbi), Emirates Airline (17, plus 37 naruđbi), Etihad Airways (pet), EVA Air (pet, plus osam naruđbi), Japan Airlines (šest, plus sedam naruđbi), Singapore Airlines (sedam, plus 12 naruđbi), i Air France (17, plus devet naruđbi). Avion su još naručili Air India (15), Cathay Pacific (18), Jet Airways (10), Pakistan International Airlines (3), Philippine Airlines (2), Qatar Airways (14), KLM Royal Dutch Airlines (4), TAM Linhas Aéreas (4), i Virgin Blue (6).

777 Freighter[uredi - уреди]

Boeing 777F je cargo inačica 777-200. Avion je nastao ujedinjenjem poboljšanja ugrađenih na -200LR i -300ER. Motori i promjene u konstrukciji od -200LR inačice kombinirani su s rezervoarima za gorivo i podvozjem od -300ER. Model je službeno predstavljen 23. svibnja 2005. a u redovnoj upotrebi očekuje se krajem 2008.

777F obećava izvrsnu ekonomičnost u usporedbi s postojećim teretnim avionima. Avion ima veliki unutrašnji prostor i veliki dolet. Može prevesti 103 tone korisnog tereta što je vrlo blizu nosivosti Boeinga 747-400F od 112 tona. 777F pokretati će motori GE90-110B1 od 489 kN, isti kao i na 777-200LR.

Kod svih transportnih aviona maksimalni dolet mjeri se i u odnosu na prevezeni korisni teret. Ograničenje 777F na dolet od 9.065 km je utovareni maksimalni korisni teret što znači da je avion uzletio s pola kapaciteta goriva. Kompanije koje prevoze lakši teret mogu prijeći puno veću udaljenost bez slijetanja jer radi lakšeg tereta mogu uzeti više goriva.

Usporedba[uredi - уреди]

777-200 777-200ER 777-200LR 777 Freighter 777-300 777-300ER
Posada pilotske kabine Dva
Kapacitet sjedala,
uobičajeno
305 (3-klase)
400 (2-klase)
440 (maksimalno)
301 (3-klase)
400 (2-klase)
440 (maksimalno)
301 (3-klase)
400 (2-klase)
440 (maksimalno)
N/A (teret) 368 (3-klase)
451 (2-klase)
550 (maksimalno)
365 (3-klase)
451 (2-klase)
550 (maksimalno)
Dužina 63,7 m 73,9 m
Raspon krila 60,9 m 64,8 m 60,9 m 64,8 m
Strijela krila 31,64°
Visina 18,5 m 18,8 m 18,6 m 18,5 m 18,7 m
Širina kabine 5,86 m
Širina trupa 6,19 m
Kapacitet tereta 160,2 m³
32 LD3
160,2 m³
32 LD3
636 m³
37 paleta
200 m³
44 LD3
Težina 139.225 kg 142.900 kg 148.181 kg 160.120 kg 166.881 kg
Maksimalna težina uzlijetanja (MTOW) 247.210 kg 297,560 kg 347.450 kg 299.370 kg 351,534 kg
Brzina krstarenja 0,84 Macha, 905 km/h
Maksimalna brzina 0,89 Mach (950 km/h)
Dolet 9.695 km 14.260 km 17.370 km 9.045 km 11.135 km 14.685 km
Potreban put uzlijetanja s MTOW
ISA+15 MSL
2.500 m 3.536 m 3.410 m 3.200 m
Maksimalni kapacitet goriva 117.000 l 171.160 l 202.570 l 181.280 l 171.160 l 181.280 l
Visina leta 13.140 m
Motori (x 2) PW 4077
RR 877
GE90-77B
PW 4090
RR 895
GE90-94B
GE90-110B
GE90-115B
GE90-110B1L PW 4098
RR 892
GE90-94B/92B
GE90-115B
Potisak (x 2) PW: 77,000 330 kN
RR: 330 kN
GE: 330 kN
PW: 400 kN
RR: 410 kN
GE: 410 kN
GE: 480 kN
GE: 510 kN
GE: 480 kN PW: 430 kN
RR: 400 kN
GE: 410 kN
GE: 510 kN

Vanjske veze[uredi - уреди]