Bitka na Medwayu

Izvor: Wikipedia
Bitka na Medwayu
Segment rimskog osvajanja Britanije
Datum 43 (0043)
Lokacija Kent
Rezultat rimska pobjeda
Zaraćene strane
Rimsko Carstvo Britska plemena
Komandanti i vođe
Aulus Plautius Togodumnus,
Caratacus
Snage
4 legije, konjica i pomoćne trupe Unknown

Bitka na Medwayu se odigrala 43. za vrijeme rimske invazije Britanije između rimske vojske pod Aulom Plaucijem na jednoj, te britskih plemena na čelu sa katuvelaunskim kraljem Karatakom na drugoj strani. Završila je rimskom pobjedom koja je omogućila učvršćenje rimskog mostobrana u Engleskoj i posredno dovela do mirne predaje većine britskih plemena.

Sadržaj/Садржај

Uvod[uredi - уреди]

Rimske snage pod Aulom Plaucijem - koje su se sastojale od 4 legije i 20.000 pomoćnih trupa - su se iskrcale na istočnoj obali današnjeg Kenta. Na vijest o invaziji je katuvelaunski poglavica Karatak - a prema nekim izvorima i njegov brat Togodumno - okupio sva britska plemena voljna da se odupru osvajačima. Nakon dva manja okršaja koja su završila rimskom pobjedom, odlučio se s vojskom povući na zapad te zauzeti položaj na rijeci Medway. U međuvremenu su rimski izaslanici nagovorili Dobune, jedno od britskih plemena na zapadu, da prijeđe na njihovu stranu.

Tok bitke[uredi - уреди]

Rimski izvori navode da preko rijeke nije bilo nikakvih mostova, ali da je Plaucije uspio prijeći rijeku zahvaljujući posebno izvježbanim pomoćnim trupama (za koje Kasije Dion tvrdi da su bili Kelti) koje su jednostavno preplivale rijeku i iznenada napali britske bojne dvokolice. U kaosu koji je nastao glavnina rimske vojske je iskoristio priliku te prešla rijeku te sa II Augustovskom legijom napala središte britske vojske. Rimljani su imali uspjeha, ali ne dovoljno da bi natjerali Brite u bijeg do noći. Sljedeći dan je Gnej Hosidije Geta izveo smjeli napad u kome je umalo zarobljen, ali koji je na kraju slomio britski otpor i natjerao ih u bijeg. Britske snage su se povukle na rijeku Temzu.

Bitka je zbog svoje dužine od dva dana bila atipična za drevno ratovanje, pa dio historičara vjeruje kako su Rimljani, nastojeći izmanevrirati neprijatelja, podijelili svoju vojsku na dvije ili više borbenih grupa koje su Brite napadale iz više smjerova.

Posljedice[uredi - уреди]

Prema Kasiju Dionu, britske snage su imale teške gubitke, a među poginulima je bio i Togodumno. Dio historičara, pak, vjeruje da je Togodumno preživio ili se čak borio na rimskoj strani. Plaucije je, pak, nakon bitke obustavio dalje napredovanje zatraživši od Klaudija pojačanja. Kada ih je dobio, većina britskih poglavica sjeverno od Temze je, impresionirana brojnošću i snagom rimske vojske, jednostavno prihvatila rimsku vlast bez borbe.

Izvori[uredi - уреди]

  • Frere, S, Britannia, Routledge, 1987
  • Salway, P, Roman Britain OUP, 1986
  • Todd, M, Roman Britain, Fontana, 1985

Koordinate: 51°26′24″N 0°44′31″E / 51.440, 0.742