Aulo Plaucije

Izvor: Wikipedia

Aulo Plaucije (Aulus Plaucius, 1. vijek) bio je Rimsko Carstvo|rimski vojskovođa i političar, poznat po tome što je uspješno vodio rimske legije prilikom osvajanja Britanije te bio prvi rimski guverner Britanije.

O njegovom ranom životu se malo zna. Prvi put se spominje 24. kada je ugušio jedan manji ustanak robova u Apuliji. U drugoj polovici 29. je bio suffect konzul, a početkom Klaudijeve vladavine služio kao guverner Panonije. U tom periodu je sagradio put koji je spajao današnji Trst i Rijeku.

Godine 43. mu je Klaudije za invaziju Britanije povjerio četiri legije i 20.000 pomoćnih trupa, uglavnom Tračana i Batavaca. Vojska mu se pred sam polazak pobunila, jer se smatralo da se prelaskom Oceana na sebe navlači bijes bogova. Tek je dolazak Narcisa, Klaudijevog sekretara za koga se znalo da je nekada bio običan rob, uvjerio vojnike da mogu krenuti na pohod, jer je "sve moguće". Plaucije se iskrcao kraj današnjeg Richborougha u Kentu i nakon nekoliko manjih okršaja u na rijeci Medway porazio britskog vođu Karataka (a prema nekim izvorima i njegovoh brata Togodumna). S vojskom je napredovao na sjever do Temze te potom zatražio da Klaudije osobno dođe sa pojačanjima. Ta se odluka pokazala ispravnom, jer su se preostali Briti, impresionirani rimskom silom, predali bez borbe. Plaucije je nakon toga postao guverner Britanije, i na tom položaju ostao do 47. Po dolasku u Rim mu je priređen ovatio.

Plaucije je bio oženjen za Pomponiju Grecinu, za koju neki historičari drže da je bila prva rimska aristokratkinja preobraćena na kršćanstvo. Zbog toga što je Grecina 57. na porodičnom sudu oslobođena optužbi za "istočno praznovjerje" se ponekad špekulira da je i sam Plaucije prije toga postao kršćanin.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Plaucije se pojavljuje kao lik u romanu Quo vadis Henryka Sienkiewicza. On i Grecina su opisani kao skrbnici protagonistice Ligije koji potajno ispovijedaju krščanstvo. U holivudskoj ekranizaciji iz 1951. je prikazano kako zbog svoje kršćanske vjere umire mučeničkom smrću u Koloseumu.

Vanjske veze[uredi - уреди]