Bandar-e Lenge

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bandar-e Lenge
(fa) بندر لنگه
Koordinate: 26°33′N 54°53′E / 26.550°N 54.883°E / 26.550; 54.883
Država  Iran
Pokrajina Hormuzgan
Okrug Lengški okrug
Visina 12 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 25.303
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 - Ljeto (DST) IRDT (UTC+4:30)
Službene stranice
www.lengehport.pmo.ir
Karta
Bandar-e Lenge na mapi Irana
Bandar-e Lenge
Bandar-e Lenge
Bandar-e Lenge na karti Irana

Bandar-e Lenge (perz. بندر لنگه, ili Bandar-e Lenga[1]) je grad i luka u pokrajini Hormuzgan na jugu Irana. Smješten je na obali Perzijskog zaljeva, oko 150 km jugozapadno od Bandar-e Abasa. Okolicom grada prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s prosječnom godišnjom temperaturom od 27,6°C, koja može varirati od minimalnih 6°C u januaru ili decembru do maksimalna 49°C u julu. Prilikom najvrućih godina svi mjesečni srednjaci mogu biti iznad 30°C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 138,3 mm, prosječna vlažnost zraka 63,2%, a broj godišnjih sunčanih sati 3224,6.

Grad je imao stratešku prometnu važnost još u srednjem vijeku kada je gravitirao Darabu u Farsu[2], no početkom novog vijeka izgubio je na značaju u korist obližnjeg Bandar-e Kong koji je smješten sedam kilometara sjeveroistočno[3]. Godine 1703. Bandar-e Lengu pogodio je razoran potres magnitude Mw = 6,8[4] (relativno slabiji potresi zabilježeni su i 1913., 1945., 1967. i 1971.). Prema nizozemskim dokumentima iz 1756. godine, gradić je bio naseljen uglavnom Arapima. Narednih stotinu godina obilježile su turbulentne političke prilike odnosno borbe za kontrolu nad lukom između lokalnih plemena, vehabija s Arapskog poluotoka, Omanaca, iranskih plemića iz Farsa, te Britanaca[1]. Tokom ovog perioda luka je bila poznata i kao piratsko gnijezdo[1].

Krajem 19. vijeka Bandar-e Lengu je posjetio G. N. Curzon zabilježivši da grad ima flotu od 40-ak trgovačkih brodova i brodogradilište koje proizvodi tri ili četiri 300-tonska plovila godišnje[1]. Luka je u ovo doba gravitirala Laru odnosno njegovoj mikroregiji poznatoj kao Larestan, a ekonomija mu se temeljila na izvozu pamuka, bisera, duhana i tepiha (pretežito kermanskih i jazdskih) u Bahrein i druge luke na arabijskoj obali[1]. Godine 1887. došlo je do sukoba lokalnog arapskog plemena Kavasema i iranske centralne vlasti nakon kojeg je šeik zarobljen i odveden u Teheran, a pet godina kasnije grad je potpao pod autoritet namjesnika iz Bandar-e Abasa[1]. Godine 1899. izbila je pobuna u kojoj su predstavnici vlasti protjerani, no nedugo kasnije suzbio ju je bušeherski namjesnik[1]. Početkom 20. vijeka u Bandar-e Lengi prebivali su Belgijanci, grad je imao irskog liječnika i britanski konzulat[1].

Ekonomija grada danas se temelji pretežito na ribarstvu. Početkom 21. vijeka gradska luka je proširena i danas se njome služe i oružane snage Irana. Obalna državna cesta 96 povezuje ga s Bandar-e Abasom na istoku odnosno Bušeherom na sjeverozapadu, a cesta 67 s Baverdom, Bastakom i Larom u unutrašnjosti zemlje na sjeveru. Zapadno od grada nalazi se Aerodrom Bandar-e Lenge koji se koristi za domaće i regionalne letove. Polovicu gradskog stanovništva čine Perzijanci, a drugu polovicu Arapi[1]. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Bandar-e Lengi je živjelo 25.303 ljudi.

Galerija[uredi | uredi kod]

Veze[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 (en) Potts, Daniel Thomas (20. 7. 2004.). Bandar-e Lenga, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
  2. (en) Daryaee, Touraj (2003.). The Persian Gulf in Late Antiquity, Journal of World History XIV. Honolulu: University of Hawaii Press, str. 8., ISSN 1045-6007, OCLC 366526889.
  3. (en) Floor, Willem (2006.). The Persian Gulf: A Political and Economic History of Five Port Cities, 1500-1730. Washington D. C.: Mage Publishers, ISBN 9781933823126, OCLC 475828315.
  4. Vidi:
    (en) Ambraseys, Nicholas Neocles; Melville, Charles Peter (1982.). A History of Persian Earthquakes, Cambridge Earth Science Series. New York: Cambridge University Press, str. 160., DOI:10.1002/eqe.4290110412, ISBN 9780521241120, OCLC 251672298.
    (en) Berberian, Manuel (1994.). Historical Hazards in Iran Prior to 1900, Natural Hazards and The First Earthquake Catalogue of Iran I. Paris; Tehran: UNESCO; IIEES, str. 261.-266., OCLC 497856713.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bandar-e Lenge