Bagaudi
Bagaudi (latinski: Bagaudae, ponekad bacaudae) je naziv za pobunjene seljake u zapadnim provincijama Rimskog Carstva u 3. vijeku. Na temelju relativno oskudnih rimskih izvora, moderni historičari su zaključili da su se bagaudi pojavili u zabačenim i manje romaniziranim područjima Galije i Hispanije, i to prvenstveno kao reakcija na naglo osiromašenje izazvano krizom 3. vijeka, odnosno pokušaje lokalnih vlasti da se na račun dotle slobodnih seljaka uspostavi proto-feudalizam. Vjeruje se da su se seljacima pridružili i dezerteri iz rimske vojske kao i osiromašeni pripadnici lokalne aristokracije. Najdetaljniji podaci o baguadima potiču iz 284-285. kada je jedan njihov ustanak ugušen u blizini Lugdunuma. Nakon toga se nekoliko puta spominju sredinom 4. vijeka, početkom 5. vijeka u dolini Loire i sredinom 5. vijeka u Hispaniji, kada su se protiv preostalih rimskih naselja udružili sa svevskim kraljem Rehijarom.
[uredi - уреди] Izvori
[uredi - уреди] Literatura
- Léon, J.C.S. Les sources de l'histoire des Bagaudes (Paris) 1996.
- Léon, J.C.S., Los bagaudas: rebeldes, demonios, mártires. Revueltas campesinas en Galia e Hispania durante el Bajo Imperio (University of Jaén) 1996.
