Aquila (Drevni Rim)
Ovaj članak je dio serije: Oružane snage Drevnog Rima |
|||
| Strukturna historija | |||
| Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije, pomoćne snage, Generali) |
|||
| Rimska mornarica (Flote, Admirali) | |||
| Historija pohoda | |||
| Popis ratova i bitaka | |||
| Odlikovanja i kazne | |||
| Tehnološka historija | |||
| Vojno inženjerstvo (castra, Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi) |
|||
| Osobna oprema | |||
| Politička historija | |||
| Strategija i taktika | |||
| Pješadijske taktike | |||
| Granice i fortifikacije (limes, Hadrijanov zid) |
|||
Aquila (na latinskom: orao) je bila glavna oznaka, odnosno simbol pojedine rimske legije. Dužnost da je nosi i da se za nju brine je bila povjerena posebno odabranom legionaru koji je nosio titulu aquilifer ("orlonoša"). Svaka je legija smjela nositi samo jednu aquilu, i njeni pripadnici su morali činiti sve da spriječe njen gubitak, odnosno pad u neprijateljske ruke.
Aquila se razvila od simbola koje su, u svrhu signalizacije na bojištu, koristile manje rimske jedinice kao što su manipule. U doba Republike su takve simbole preuzele i legije, a osim orla su se kao simboli koristili vuk, Minotаur, konj i vepar. Godine 104. pne. je Gaj Marije je u svojim reformama ukinuo sve simbole osim orlova.
Orao se kao simbol u rimskoj vojsci održao sve do cara Konstantina koji je, prihvativši kršćanstvo, kao simbol svojih legija počeo koristiti križ. Aquile su se, međutim, održale i nakon toga, a u bizantskoj vojsci su se koristili simboli dvoglavog orla.