Antimaskirni zakoni

Izvor: Wikipedia

Antimaskirni zakoni obuhvaćaju niz regulativa u raznim državama svijeta kojima se pojedincima zabranjuje da iz političkih, religijskih ili drugih razloga prikrivaju lice na javnom mjestu. Početkom 21. vijeka, zabrane u više zapadnih zemalja izazvale su kontroverze i debate zbog prigovora imigrantskih zajednica iz arapskog svijeta i Indijskog potkontinenta među kojima je takva praksa dio tradicije.

Zakoni po državama[uredi - уреди]

Belgija[uredi - уреди]

Dana 24. 4. 2010. belgijske vlasti usvajaju zakon po kojem se zabranjuje nošenje bilo kakvog pokrivala na licu koje bi učinilo lice neprepoznatljivim.

Danska[uredi - уреди]

Nošenje maski na protestima ilegalno je u Danskoj.[1]

Francuska[uredi - уреди]

Dana 13. 7. 2010. francuski parlament uvodi zabranu nošenja pokrivala koje sakrivaju lice.

Jugoslavija[uredi - уреди]

U bivšoj Jugoslaviji, nošenje zara ili prisiljavanje žena na nošenje istog bilo je zabranjeno, u cilju jednakosti između muškaraca i žena.[2]

Njemačka[uredi - уреди]

Od 1980-ih u Njemačkoj je zabranjeno sakrivati identitet na javnim mjestima odnosno onemogućavati policiji identifikaciju, kazne za nepridržavanje kreću se od novčanih kazni do godine dana zatvora.[3]

Sjedinjene Države[uredi - уреди]

Antimaskirni zakoni u Sjedinjenim Državama na snazi su od sredine 20. vijeka kada su određene savezne države ili okruzi usvojile takva pravila zbog grupa poput Ku Klux Klana[4]

Španija[uredi - уреди]

Prema španskom zakonu o sigurnosti, prosvjednici koji sakriju lice na javnim protestima mogu biti kažnjeni globom do 30.000 eura.[5]

Švicarska[uredi - уреди]

Švicarski kantoni koji su zabranili maske uključuju Basel-Stadt (1990.), Zurich (1995.), Bern (1999.), Lucerne (2004.), Thurgau (2004.), Solothurn (2006.) i St. Gallen (2009.).

Izvori[uredi - уреди]