Američki fudbal

Izvor: Wikipedia
Lopta za američki fudbal.

Američki fudbal ili američki nogomet, u SAD poznatiji pod nazivom football, je natjecateljski timski sport. Cilj igre je prenijeti loptu - football - prema završnoj zoni (end zone) protivničkog tima i tako dobiti bodove. Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe, ili bacanjem i dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima.

Bodovi se mogu osvojiti na različite načine, uključujući prenošenje lopte preko gol-linije, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-liniju ili šutiranjem kroz vratnice gola. Pobjednik je tim koji ima najviše bodova nakon isteka vremena. U slučaju nerešenog ishoda po isteku vremena, igra se produžetak. Prvi napad dobija tim koji pobedi u bacanju novčića, a tim koji prvi poentira automatski pobeđuje, što znači da tim može izgubiti u produžetku, a da ne dobije loptu u svoj posed. Ukoliko je rezultat nerešen na kraju produžetka, rezultat ostaje nerešen. Ovakav ishod se vrlo retko dešava.

Jedan od alternativnih izraza za američki fudbala je i gridiron.

Američki fudbal se razvio od ragbija u SAD krajem 19. vijeka. U susjednoj Kanadi se u isto vrijeme razvio kanadski fudbal koji se razlikuje od američkog fudbala. U 20. vijeku se razvila i posebna vrsta zvana Arena football.

Iako je prva profesionalna utakmica američkog fudbala odigrana još 1895. godine, taj je sport tek sredinom 20. vijeka počeo stjecati svoju današnju popularnost. 1960-ih je po broju gledatelja uspio premašiti dotada neosporni bejzbol.

Razlog za to je spremnost Nacionalne football lige da promijeni pravila kako bi sport učinila privlačnim televizijskoj publici i oglašivačima.

Američki fudbal je prilično zahtjevan sport, koji pred igrače stavlja velike fizičke napore. Također je poznat kao prilično nasilan sport, iako su desetljećima uvođena pravila s ciljem da se ograniči mogućnost ozljeda. Zbog toga su igrači opremljeni i sa zaštitnom opremom, koja je jednako prepoznatljiva kao i muskulatura igrača.

Uz profesionalnu ligu NFL, američki fudbal je tradicionalno prisutan na koledžima i univerzitetima, ali i u srednjim školama. Srednjoškolski timovi često predstavljaju ponos malih provincijskih gradova te se život u njima često vrti oko lokalnih utakmica.

Američki fudbal je s vremenom počeo širiti svoju popularnost van američkih granica, pa je tako 1990-ih NFL osnovao posebnu europsku ligu NFL Europe.

Pravila[uredi - уреди]

Izgled terena

Općenita pravila[uredi - уреди]

Svaki tim ima na raspolaganju 54 igrača od kojih za jednu utakmicu može prijaviti 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Tim koji ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj da trčanjem (rushing) ili dodavanjem (passing) unesu loptu u protivničku end zonu ili da šutiraju loptu između dviju vratnica, tj. da zabiju gol. Ukoliko iz četiri pokušaja napad ne uspije priječi 10 jardi on gubi posjed lopte. Drugi tim, odnosno obrana nastoji zaustaviti napadački tim i natjerati ga da im prepusti posjed lopte. Kada napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se mjenjaju.

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 30 jardi polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene ekipe (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Određeni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti čim više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je mjesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj napad (drive).

Napredak u američkom nogometu se mjeri u jardima (1 yard = 91.44cm). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više jardi i tako se što više približi protivničkoj end zoni. Na početku napada napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite end zone. A ako je ekipa dovoljno blizu protivničkog gola, iskorištava zadnji, četvrti, pokušaj za pucanje na gol.

Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snapa. Na početnoj liniji napada, koja predstavlja mjesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, vođa navale glasno šifrirano najavljuje varijantu sljedeće akcije i igrač ispred njega, centar, dodaje mu loptu kroz noge, a onda ju vođa navale može baciti, uručiti ili sam trčati sa njom

Osvajanje prostora[uredi - уреди]

Postoje dva načina za osvajanje prostora. Prvi način je probijanje (run). Vođa navale (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back, half back) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više jardi. Važno je napomenuti da i vođa navale također može osvajati prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi, a ujedno i najčešći način za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi vođa navale, mada dodavanje može izvesti i bilo koji drugi ofanzivni igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane. Tako da dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve dok se mjesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije sa koje je počeo napad. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke ekipe, najčešće hvatač (wide receiver) uhvati loptu prije nego što ona dodirne zemlju. Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Ukoliko lopta dodirne zemlju prije nego što je bilo ko uhvati, to se naziva nekompletan pas (incoplete pass). Dodavanje je dosta rizičnije od probijanja jer lako može doći do presjecanja (interception), ali se uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem.

Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na samo jedno dodavanje prema naprijed i to dodavanje mogu izvršiti samo iza linije s koje je napad počeo, dok se dodavati unatrag ili u stranu (takozvani lateral pass) mogu koliko god žele i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok akcija traje. Lateral pass se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se ne izgubi lopta, jer kod lateral passa ne vrijedi pravilo nekompletnog dodavanja, tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i tko ju prvi uhvati njegova je.

U obrani s druge strane je obaranje (tackle) način zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim koljenom dodirne tlo i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

Napad loptu može izgubiti na tri načina, a to su:

  • ako u 4 pokušaja (downa) ne prođu 10 ili više jardi
  • živa lopta (fumble) - Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što barem jednim koljenom ne dotakne tlo, vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed lopte dobija ona ekipa koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok ga netko ne zaustavi. Fumble također vrijedi i kod nekompletnog lateral passa, tj. neuspjelog dodavanja unazad ili u stranu.
  • presječena lopta (interception) - Dobrom igrom obrana može doći do lopte presjecanjem protivničkog dodavanja. Tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa navale uputio svojim hvatačima. U tom slučaju obrambeni igrač koji je presjekao loptu može njome trčati i osvajati prostor dok ga netko iz protivničke ekipe ne obori na tlo.

Vrijeme utakmica[uredi - уреди]

Utakmica je podeljena na četiri perioda u trajanju od po 15 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine je 2 minuta, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice. Napadački tim ima na raspolaganju 40 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je napad dodjeljen do trenutka početka izvođenja nove akcije). Vrijeme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj.

Ako se utakmica završi nerješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime) u kome važi pravilo zlatnog gola ili iznenadne smrti (sudden death), tj. utakmica se završava u trenutku kada jedan tim postigne poen i taj tim se proglašava pobjednikom. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice. U europskoj verziji američkog nogometa (NFL Europe) u produžetku svaka ekipa mora po jedanput biti u napadu.

Postave[uredi - уреди]

Svaki tim ima tri međusobno nezavisne postave: napad, obranu i specijalan tim (special team). Napad je u igri kada je tim u posjedu lopte, a obrana kada je protivnik u posjedu lopte, dok specijalni tim ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut za tri poena (field goal) i početni udarac (kickoff).

Napad[uredi - уреди]

Kada je ekipa u posjedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu samo njih petorica imaju pravo da budu u kontaktu sa loptom, a to su: vođa navale (quarterback), krilni hvatači (wide receivers), tight ends i trkači (running backs). vođa navale(quarterback) je mozak ekipe i od njega potiču sve akcije. Ostali igrači sačinjavaju takozvanu ofenzivnu liniju (offensive line) čiji je zadatak blokirati obrambene igrače protivničke ekipe i tako zaštite svoje napadače, a prije svega vođu navale. Znači, jednu napadačku postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • centar (center) - dodaje loptu vođi navale (snap) i poslije toga ga štiti od protivničke obrane;
  • vođa navale (quarterback) - organizira napad, dodaje loptu hvatačima (wide receivers, tight ends) ili je uručuje trkačima (running backs), a može i sam trčati sa njom;
  • dva obarača (tackles) i 2 beka (guards) - uz centra čine takozvanu ofanzivnu liniju, blokiraju obranu i tako štite svoje napadače, a prije svega vođu navale;
  • 2 do 4 krilna hvatača (wide receivers) - hvataju dodavanja i dalje osvajaju prostor trčanjem;
  • 1 ili 2 probijača/trkaća (running backs) - preuzimaju loptu od vođe navale i osvajaju prostor trčanjem;
  • tight ends (1 ili 2) - blokiraju obrambene igrače, a mogu i hvatati dodavanja, ovisi o odabranoj akciji.

Obrana[uredi - уреди]

Zadatak odbrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte. Odbrambenu postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • linebackers (3) - nalaze se odmah iza defanzivne linije, zaustavljaju trkače ili vođu navale u osvajanju prostora sa loptom, srednji linebacker (middle linebacker/MLB) je najvažniji igrač u obrani;
  • defanzivna linija (defensive line) - pokušavaju probiti ofanzivnu liniju protivničke ekipe koja štiti vođu navale, čine je defensive tackle (2) i defensive end (2);
  • cornerbacks (braniči) (2) - brane dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomažu u zaustavljanju trčanja;
  • safety (2) - brani dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomaže u zaustavljanju trčanja.

Specijalni tim[uredi - уреди]

Ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut na gol (field goal) i početni udarac (kickoff). Specijalni tim se sastoji od šutera (puca na gol i ispucava početni udarac) i puntera (ulazi u igru kad treba ispucati loptu čim dalje od svog end zonea).

Bodovanja[uredi - уреди]

U američkom nogometu se može poentirati na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj poena.

Polaganje (touchdown):[uredi - уреди]

Polaganje je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrijednost je 6 poena. Polaganje se može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje omogućava napadačkoj ekipi i dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point) čija je vrijednost 1 poen ili ako im treba ekipa se može odlučiti da pokuša osvojiti dodatnih 2 poena (two point conversion). i nesmije se zaboraviti da onaj tko taj bod uradi pobjeduje i ZAKON je :)

Extra Poen (Extra Point) i Pretvaranje u dva poena (Two Point Conversion)[uredi - уреди]

Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja označava 2 jarda od protivničke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown. Druga varijanta koju napad može birati je pretvaranje za dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko uspije u tome dobija 2 poena.

Gol (Field Gol)[uredi - уреди]

Ukoliko napad ne može postignuti polaganje, mogu u bilo kojem trenutku u igri pokušati pucati na gol, ako uspiju pogoditi gol on im donosi 3 poena.

Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za išta drugo. Isto tako i ako su u povoljnoj poziciji a preostalo je premalo vremena na poluvremenu.

U europskoj verziji američkog nogometa šut iz polja uspješno izveden sa udaljenosti od 50 jardi ili više donosi 4 poena.

Safety[uredi - уреди]

Još jedan način poentiranja, iako rijedak, je takozvani safety. Ukoliko igrač napadačke ekipe bude oboren sa loptom u svojoj end zoni protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.

Osnovna Strategija[uredi - уреди]

Američki nogomet kao jedan od najdinamičnijih sportova se može opisati kao partija šaha između dvije ekipe. Svaki tim u playbooku ima na desetke pa i na stotine akcija koje su im na raspolaganju i koje su marljivo uvježbavali. Neke akcije su jako sigurne i pomoću njih je vrlo vjerojatno da će ekipa osvojiti nekoliko jardi, ali ništa više od toga. Druge akcije su rizične ali ako se dobro izvedu mogu osvojiti puno prostora.

Generalno govoreći, probijanje je puno manje riskantno od dodavanja, iako postoje relativno sigurne akcije dodavanja i nešto riskantnije akcije probijanja. Kako bi se zavaralo obranu postoje akcije dodavanja koje na prvi pogled izgledaju kao akcije probijanja i obratno. Isto tako postoji mnogo trik akcija gdje se napad posloži kao da će pucati na gol ili ispucavati loptu, ali onda dodaje loptu, sve da bi se zbunilo obranu. Takve trik akcije su najrjeđe i predstavljaju najveći rizik te ako se ne izvedu dobro mogu značiti katastrofu za napad.

Još davno je netko rekao kako je američki nogomet sport koji najviše podsječa na pravi rat, svaka akcija donosi nove napetosti i trener ima veću ulogu u timu nego li u bilo kojem drugom sportu.

Američki nogomet kao sport[uredi - уреди]

Američki nogomet je jedan od najnasilnijih sportova, kako bi obrana zaustavila napad da osvoji čim više jardi (prostora), obrana mora oboriti igrača s loptom čim prije i treba ga udariti jako. Iako je američki nogomet kao sport dosta nasilan postoje mnoge restrikcije. Obrambeni igrači nesmiju rukom ili nogom nikada udarati protivničkog igrača koji nosi loptu, isto tako nesmiju ga potčkaljiti. Protivničkog igrača nesmiju nikada dirati ili vuči za kacigu, oboriti ga s vlastitom kacigom ili podići i oboriti ga na tlo. Naravno svako nepotrebno nasilje se jako kažnjava.

Kako bi se igrači zaštitili od preozbiljnih ozljeda oni moraju nositi zaštitnu opremu kao što je kaciga na glavi, zaštita za ramena, prsa, koljena i druge dijelove tijela. Zaštitna oprema je uvedena davno i s vremenom usavršavana.

Iako su se kroz povijest adaptirala pravila koja su uspjela smanjiti ozljede do neke granice i uvedena je znatno bolja oprema, ozljede su i dalje česte. Isto tako profesionalne lige imaju velikih problema s upotrebom dopinga i steroida što znatno šteti reputaciji samog sporta.

Mnogi su dosad kritizirali sport zbog njegove nasilnosti. U nekim američkim školama je zabranjeno igrati full contact football pa je izmišljen takozvani touch football gdje igrača treba dotaknuti s obadvije ruke umjesto da ga se obara, i flag football, gdje igrači oko svojega struka imaju svezanu jednu ili više marama, pa se igraču koji nosi loptu,umjesto da ga se obara, samo treba potegnuti maramu/zastavicu s tijela i ne postoji nikakav rizik za ozljede. Zbog toga je Flag Football postao popularan rekreacijski sport u posljednje vrijeme.

Američki fudbal u Srbiji[uredi - уреди]

Prva reportaza americkog fudbala u Srbiji uradjena je u februaru 1996., dok je na 3K bio Igor Miklja. Prilog su pripremili jedan od tadasnjih sportskih reportera 3K i Nemanja Todorovic, maturant gimnazije "Sveti Sava" iz Beograda. U to vreme, americki fudbal nije imao toliki uticaj na publiku u Srbiji. Pod kasnijim uticajem NFL prenosa na Trećem Kanalu Radio Televizije Srbije, koji su počeli od sezone 2001, vrlo brzo došlo je do formiranja Klubova Američkog Fudbala u Srbiji. Prvi osnovan tim su Legionari iz Sremske Mitrovice (zvanično ime Sirmium Legionaries).

Po osnivanju Saveza Američkog Fudbala Srbije (SAFS), prva organizovana Liga odigrana je u toku 2004. godine. Učešće je uzelo pet timova (Kragujevac Wildboars, Beograd Vukovi, Sirmium Legionaries, Pančevo Panthers, Niš Steeds). Šampioni su postali Kragujevac Wild Boars, nakon što su pobedili Vukove iz Beograda 21-6.

Naredne godine odigran je Kup, a u finalu su Vukovi pobedili Wild Boarse 20-7, uz učešće deset timova. Oba ova takmičenja su, iz razloga nedostatka finansijskih sredstava, održana bez postojana zaštitne opreme, kacige i štitnika (engleski pads).

Početkom maja 2006. odigrana je prva utakmica SELAF-a (Southeastern European League of American Football). Učesnici lige su četiri tima iz Srbije: Novi Sad Dukes, Sirmium Legionaries, Vukovi Beograd, Kragujevac Wild Boars i jedan iz Slovenije - Ljubljana Silverhawks. Liga se igra pod opremom.

Paralelno sa tim odigrava se SAFS Liga sa jedanest timova, koji su bili podeljeni u dve grupe - Sever (Klek Knights, Pančevo Panthers, Sombor Celtis, Šabac Sharks, Kula Hunters) i Jug (Kraljevo Royal Crowns, Požarevac Outlaws, Električar, Smederevo Bedemi, Obrenovac Nebeski Gromovi, Jagodina Strawberry Celts). Liga u organizaciji Saveza Američkog Fudbala Srbije se igra bez opreme.

Takodje osnovan je i Tim " Royal Crowns " iz Kraljeva ( Srbija )

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]