A Touch of Zen
| A Touch of Zen | |
|---|---|
 Originalni filmski poster | |
| Režija | King Hu |
| Producent | Hsia Wu Ling-fung |
| Scenario | King Hu |
| Uloge | Hsu Feng Shih Jun Pai Ying Roy Chiao |
| Muzika | Wu Ta-chiang Lo Ming-tao |
| Fotografija | Hua Hui-ying |
| Montaža | King Hu Wing Chin-chen |
| Studio | Union Film International Film Production |
| Distribucija | Union Film |
| Datum(i) premijere | 18.11. 1971. |
| Trajanje | 200 min. |
| Zemlja |  Tajvan |
| Jezik | mandarinski |
| A Touch of Zen na Internet Movie Database | |
Dodir Zena (俠女, Hsia nu) tajvanski je borilački dramski film koji je režirao King Hu, a napisao Hu i Songling Pu. Glavne uloge tumače Hsu Feng, Shih Jun, Pai Ying i Roy Chiao. Iako je film dovršen 1969., službenu je premijeru i konačni završetak dočekao tek 1971. Razlog kašnjenja bio je taj što je prvi dio filma pušten u kina 1969., dok je snimanje drugog dijela nastavljeno. Drugi dio je dovršen i pušten u distribuciju 1971., kada se odlučilo oba dijela spojiti u jedan film sa ukupnim trajanjem od preko tri sata, što ga je tada činili jednim od najdužih filmova tajvanske kinematografije.
Radnja se odvija oko slikara Kua koji se silom prilika nađe na udaru vojske korumpiranog moćnika nakon što se zaljubi u djevojku Yang, koju ovaj proganja. Dodir Zena je pobrao pohvale kritike te stekao status klasika. Utjecao je na razne azijske filmove, kao što su Kuća letećih bodeža i Tigar i zmaj. Također je prvi tajvanski film koji je osvojio bilo kakvu nagradu na nekom značajnijem filmskom festivalu: dobio je tehničku nagradu na filmskom festivalu u Cannesu.
Radnja[uredi | uredi kod]
Kina u 14. stoljeću, tijekom dinastije Ming. Ku je dobronamjerni ali neambiciozni pisac i slikar koji je često nespretan i nevješt. Jednoga dana, stranac stiže u grad i traži portret o Kua, ali u stvarnosti želi vratiti ženu, Yang, koja je pobjegla od smrtne kazne. Yang se sprijatelji sa Kuom te se udruže protiv korumpiranog eunuga Weija koji želi uništiti sve tragove njene obitelji nakon što je njen otac htio upozoriti cara o korupciji Weija.
Nakon puno pustolovina i borbi protiv Weijovih podanika, Ku ne uspijeva naći Yang. Kažu mu da ga je napustila i da ne želi da ju slijedi. On ju pronađe u manastiru svetog Hui Yuana, gdje je rodila Kuu bebu te postala časna sestra. Ona mu kaže da je njihova zajednička sudbina završila te mu daje bebu. Kada vojska Weija pod zapovjedništvom Hsua Hsiena-Chena pronalazi Kua i bebu, Yang i Hui stižu im u pomoć. Hsu pogiba u bitci, a Yang i Hui su teško ranjeni. Hui krvari zlato, te se u zadnjoj sceni primjećuje na brdu kako meditira, do sunce tvori bljesak iznad njegove glave, što sugerira da je budistički prosvjetljen.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
- Hsu Feng - Yang Hui-ching
- Shih Jun - Ku Shen-chai
- Pai Ying - General Shih
- Roy Chiao - Abbot Hui Yuan
- Tien Peng - Ouyang Nin
- Cho Kin - Magistrate
- Miao Tian - savjetnik Mun Taa
- Cheung Bing-yuk - majka Shen-chaija
- Sit Hon - General Lu Ting-yen
- Wang Shui - Mun Ta
- Han Ying-chieh - zapovjendik Hsu Hsien-chen
- Man Chung-san - Lu Chiang
- Liu Chik - tjelohranitelj Mun Taa
- Goo Liu-sek - Yang Lin
- Cheung Wan-man - Tao Lung
- Tse Chung-mau - donositelj poruka
- To Wai-wo - tjelohranitelj Mun Taa
- Chen Shih-wei - tjelohranitelj Mun Taa
- Hao Li-jen - šumar
- Sammo Hung - zapovjednik tjelohranitelja Hsua
- Jackie Chan - statist
Nagrade[uredi | uredi kod]
Dodir Zena osvojio je tehničku nagradu na filmskom festivalu u Cannesu 1971.
Kritike[uredi | uredi kod]
Dennis Schwartz je filmu dao najvišu ocjenu:
- "[...] ovo je film koji se ne može svrstati nigdje a gradi se oko borilačke priče koja se ne može tek tako opisati kao borilački film jer se giba od priče o duhovima preko političkog trilera samo kako bi zaključio radnju sa pamtljivom metafizičkom borbenom scenom (vrhunac filma) u kojoj tajnoviti svetac i mačevaoc Hui Yuan (Roy Chiao) slijedi principe budizma kako bi nadvisio svoje neprijatelje...mIako je povijesno gledano na klimavim nogama, Huov film proturječi povijesnim lekcijama kako bi zadivio gledatelja sa svojim veličanstvenim specijalnim efektima, iskrenoj priči o ljubavi i predivno ostvarenoj borbi protiv tiranije. jedan od najmisaonijih i najzrelijih borilačkih filmova, kojega se isplati potražiti."[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Dennis Schwartz (11.9. 2005). „A Touch of Zen - review”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2014-10-26.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- A Touch of Zen na sajtu IMDb
- A Touch of Zen na AllMovie-u (en)
- A Touch of Zen na Hong Kong Movie DataBase (en)
- A Touch of Zen na Rotten Tomatoes