Šrividžaja

Izvor: Wikipedia
Sri Vijaya
? Blank.png
 
? Blank.png
600-ih–1200-ih Blank.png ?
Položaj Srivijaye
Maskimalni opseg Srivadžajanskog Carstva oko 8. vijeka
Glavni grad Palembang, Jambi, Chaiya
Jezik/ci staromalajski, sanskrit
Religija Mahayana budizam, hinduizam
Vlast Monarhija
Maharadža
 - cca. 683 Jayanasa
 - cca. 775 Dharmasetu
 - cca. 792 Samaratunga
 - cca. 835 Balaputra
 - cca. 988 Sri Culamanivarmadeva
Historija
 - Uspostava
 - Singhasarijevo osvajanje 1288, Majapahitovo gušenje Srivijayanskog ustanka 1377.
Valuta domaći zlatnici i srebrnjaci

Srividžaja ili Šrividžaja (također Srivijaya, Sri Vijaya, indonežanski: Sriwijaya, tajlandski: ศรีวิชัย ili Ṣ̄rī wichạy) bila je staro i moćno talasokratsko malajsko carstvo sa sjedištem na današnjem indonežanskom otoku Sumatra, koje je imalo značajan uticaj na Jugoistočnu Azoju.[1] Najstariji zapisi o njegovom postojanju datiraju iz 7. vijeka kada je kineski redovnik I-Tsing opisao šestomjesečni boravak u Srividžaji godine 671.[2][3] Prvi natpis sa imenom Srividžaja također datira iz 7. vijeka, odnosno Natpis u Kedukan Bukitu u blizini Palembanga na Sumatri, datiran 683.[4] Kraljevstvo je prestalo postojati u 13. vijeku iz niza razlika, pri čemu se najviše spominje ekspanzija javanskog Majapahit carstva.[1] Srividžaja je bilo važno središte budističke ekspanzije po Jugoistočnoj Aziji od 8. do 12. vijeku. Na sanskrit, sri (श्री) znači "sjajna" a vijaya (विजय) znači "pobjeda" ili "izvrsnost".[5]

Nakon što je Srividžaja propala, postala je zaboravljena, te su kasniji historičari bili skeptični prema zamisli da bi velika ujedinjena država mogla postojati u Jugoistočnoj Aziji. O tome se prvi put javno špekuliralo od strane francuskog historičara Georgea Coedesa iz École française d'Extrême-Orient.[5] Do godine 1993. je Pierre-Yves Manguin uspio dokazati da je sjedište Srividžaje bilo duž rijeke Musi između Bukit Seguntanga i Sabokingkinga (u današnjoj indonezijskoj provinciji Južna Sumatra).[5]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Munoz, Paul Michel (2006). Early Kingdoms of the Indonesian Archipelago and the Malay Peninsula. Singapore: Editions Didier Millet. str. 171. ISBN 9814155675. 
  2. Munoz. Early Kingdoms. str. 122. 
  3. Zain, Sabri. "Sejarah Melayu, Buddhist Empires". http://www.sabrizain.org/malaya/hindu.htm. 
  4. Peter Bellwood, James J. Fox, Darrell Tryon (1995). "The Austronesians: Historical and Comparative Perspectives". http://epress.anu.edu.au/austronesians/austronesians/mobile_devices/ch15s05.html. 
  5. 5.0 5.1 5.2 Munoz. Early Kingdoms. str. 117. 

Literatura[uredi - уреди]

  • D. G. E. Hall, A History of South-east Asia. London: Macmillan, 1955.
  • D. R. SarDesai. Southeast Asia: Past and Present. Boulder: Westview Press, 1997.
  • Lynda Norene Shaffer. Maritime Southeast Asia to 1500. London: ME Sharpe Armonk, 1996.
  • Stuart-Fox, Martin. A Short History of China and Southeast Asia: Tribute, Trade, and Influence. London: Allen and Unwin, 2003.
  • Munoz, Paul Michel (2006). Early Kingdoms of the Indonesian Archipelago and the Malay Peninsula. Editions Didier Millet. ISBN 9814155675. 
  • Muljana, Slamet (2006). Sriwijaya. Yogyakarta: LKiS. ISBN 9798451627. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]