Śrīmālādevī Sūtra

Izvor: Wikipedia

Śrīmālādevī Siṃhanāda Sūtra (Sanskrit; tradicionalni kineski: 勝鬘師子吼一乘大方便方廣經; pinyin: shèngmán shīzihǒu yīchéng dàfāngbiàn fāngguǎng jīng; japanski: 勝鬘経 Shōman-kyō) je jedan od ranih tekstova Mahāyāna budizma koji poučava doktrinu Tathāgatagarbha i Jednog kola (Skt. ekayāna), a koje govori indijska kraljica Śrīmālā. Nakon što je sastavljen, u Indiji je služio za populariziranje koncepta univerzalnog potencijala za status Bude.[1]

Napomene[uredi - уреди]

  1. Brown, Brian Edward. The Buddha Nature: A Study of the Tathāgatagarbha and Ālayavijñāna. 2010. p. 3

Reference[uredi - уреди]

  • Wayman, A. & H. (translators)(1974). The Lion's Roar of Queen Srimala. Motilal, Delhi.
  • Paul, Diana (1979). 'The Concept of Tathāgatagarbha in the Śrīmālādevī Sūtra (Sheng-Man Ching)'. Journal of the American Oriental Society. Vol. 99, No. 2 (April - June, 1979), str. 191–203

Eksterni linkovi[uredi - уреди]