Zagrebački Ranžirni kolodvor
.jpg)
Zagrebački Ranžirni kolodvor (službeno Zagreb Ranžirni kolodvor, skraćeno Zagreb RK) kompleks je za prihvat teretnih vlakova, njihovo razvrstavanje (ranžiranje) i otpremu. U sklopu ranžirnog kolodvora nalazi se depo za električne i dizelske lokomotive. Kompleks je smješten na površini od 100 hektara u jugoistočnom dijelu Zagreba, između naselja Sveta Klara na zapadu i naselja Mičevac na istoku te uz južni rub naselja Otok, Hrelić i Jakuševac. Kolodovorski kompleks dug je 4,1 km, a širok 1,1 km.
Povijest[uredi | uredi kod]
Ideja o izgradnji novog ranžirnog kolodvora u zagrebačkom željezničkom čvorištu javila se početkom 1950-ih godina. U to doba vlakovi u zagrebačkom čvorištu bili su ranžirani u pet kolodvora: Zagreb Borongaj, Teretni kolodvor Črnomerec, Teretni kolodovor Vrapče, Zagreb Istočni kolodvor te Zagreb Zapadni kolodovor. Širenjem grada ovi kolodvori našli su se u gradskom središtu, a njihovi kapaciteti bili su skučeni, dotjerali i zastarjeli, što je imalo za posljedicu nedjelotvornost i neurednost teretnog prijevoza, visoke prijevozne troškove, mali obrtaj vagona, itd. Izvedba prvih građevinskih radova započela je 1968. godine.
Projekt Zagreb Ranžirni kolodvor bio je izgrađen po uzoru na ranžirni kolodvor u francuskom gradu Sottevilleu. Svečano je pušten u rad 27. svibnja 1978. godine i tada je bio najmoderniji kompleks takve vrste u jugoistočnoj Europi.
Tehničke karakteristike[uredi | uredi kod]
Zagreb Ranžirni kolodvor izveden je kao jednosmjeran kolodvor sa Prijemnom skupinom (16 kolosijeka), Smjernom skupinom sa 48 kolosijeka i Otpremnom skupinom sa 16 kolosijeka. Prijemna i Otpremna skupina su osigurane relejnim ss uređajem SEL. Ima dva kolosijeka na jednoj spuštalici (kosini). U podgrbinskoj zoni ima 50 skretnica (osiguranih elektropostavnim spravama (EPS) tipa MATR 292 Saxby (Francuska)vrijeme promjene položaja skretnice je 0,6 sek), ima 6 (šest) kolosiječnih kočnica (tip Saxby R58). Tehnički je izvodiv rad paralelno po oba kolosijeka. Rad na spuštalici je moguć u automatskom, poluautomatsko, i ručnom načinu rada i omogućava automatsko upravljanje kolosiječnim putovima s unaprijed postavljenim programom ranžiranja na šest skupina svaka po 8 kolosijeka, ukupno 48 kolosijeka.
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- H. Bunjevac, Zagreb Ranžirni kolodvor 1978-2003, Hrvatske željeznice, Zagreb, 2003.