Vrlo visoka frekvencija

Izvor: Wikipedia

Vrlo visoka frekvencija (engleski: Very high frequency) ili VHF je raspon radio frekvencija elektromagnetskih valova koje je ITU odredila [1] od 30 MHz do 300 MHz, odnosno valnim duljinama od jedan do deset metara. Frekvencije ispod VHF su označene kao visoka frekvencija (HF), a iznad kao ultra visoka frekvencija (UHF).

VHF se najčešće koristi za emitiranje FM radija, televizije, zemaljskih mobilnih telefonskih stanica, dalekometne komunikacije sa radio modemima, amaterski radio i pomorske komunikacije. Komunikacije kontrole zračnog prometa i zrakoplovni navigacijski sistemi (npr. VOR, DME & ILS) se koriste od daljina od 100 km ili više i aviona na krstarećim visinama.


Izvori[uredi - уреди]