Vijeće za njemački pravopis
Vijeće za njemački pravopis (njem. Rat für deutsche Rechtschreibung, akronim RdR), glavno međunarodno tijelo ustanovljeno 2004. radi reguliranja njemačkog pravopisa, sa sjedištem u Mannheimu. Vijeće je naslijedilo Međudržavnu komisiju za njemački pravopis koju su Njemačka, Austrija, Švicarska, Južni Tirol, Lihtenštajn i Germanofona zajednica Belgije zajedno osnovali 1996. kao regulatorno tijelo za pravopis njemačkog jezika. Konstituirajuća sjednica Vijeća održana je 17. decembra 2004. na Institutu za njemački jezik u Mannheimu, a za predsjednika je izabran bivši bavarski ministar bogoštovlja Hans Zehetmair, koji je 25. marta 2011. izabran na još jedan mandat. Od 1. januara 2017. na tom mjestu zamijenit će ga Josef Lange.
Zadaća[uredi | uredi kod]
Vijeće za njemački pravopis osnovano je sa sljedećom zadaćom: »Vijeće za njemački pravopis je međudržavni gremij kojem su tijela javne vlasti povjerila zadaću da očuva jedinstvo pravopisa na njemačkom govornom prostoru i da dalje razvija pravopis na osnovi pravopisnih pravila u nužnom opsegu. Vijeće je stoga mjerodavna instanca u pitanjima njemačkog pravopisa i kao takvo mu je s navedenim službenim pravilima dan referentni instrument za njemački pravopis. Vijeće se sastaje najmanje dvaput godišnje.«[1]
Sastav[uredi | uredi kod]
- Članovi
Njemačka: 18 vijećnika
Austrija: 9 vijećnika
Švicarska: 9 vijećnika
Južni Tirol: 1 vijećnik
Germanofona zajednica Belgije: 1 vijećnik
Lihtenštajn: 1 vijećnik
Luksemburg: 1 promatrač bez prava glasa
- Predsjednik
- Hans Zehetmair
Vijeće čini ukupno 39 članova od čega je 18 iz Njemačke, po 9 iz Austrije i Švicarske, a po jedan iz Lihtenštajna, Švicarske, Južnog Tirola i Germanofone zajednice Belgije. Odluke se donose dvotrećinskom većinom. Vijeće je konstituirano 17. decembra 2004. U vijeću su prisutni i pobornici, ali i kritičari pravopisne reforme. U sredstvu priopćavanja Konferencije ministara bogoštovlja od 15. oktobra 2004. tadašnja predsjednica Doris Ahnen istaknula je da će vijeće biti obilježeno »u svojem sastavu visokom mjerom pluralizma« i da je to bila »poštena ponuda posebno kritičarkama i kritičarima«. Striktni protivnik reforme Theodor Ickler napustio je vijeće u februaru 2006.
Luksemburg, koji prethodno nije sudjelovao u izradi reforme, ali je vladinim dekretom uveo reformirani njemački pravopis u luksemburške škole, uključen je u Vijeće za njemački pravopis tek putem jednog kooptiranog člana bez prava glasa.[2] Othon Neuens, pomoćnik inspektora u ministarstvu obrazovanja, izjavio je u augustu 2004. da su luksemburški učitelji i učenici dobro prihvatili novi pravopis zbog njegovih pojednostavljenja. Luksemburg ipak kao »nikakva germanofonska zemlja« nema prava glasa pri odabiru smjera kojim će se dalje ići.[3] S ovim temeljnim stavom, da su njemački i francuski samo »službeni jezici«, ali ne i »nacionalni jezici« (kao što je luksemburški), u suprotnosti je činjenica da je velika vojvodina ipak članica Frankofonije[4] i da ima članove u Académie française.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Über den Rat für deutsche Rechtschreibung, pristupljeno 20. maja 2008.
- ↑ Statut des Rats für deutsche Rechtschreibung vom 17.06.2005 i.d.F.vom 30.03.2015
- ↑ Luxemburger Wort, 9. augusta 2004.
- ↑ Frankofonija: Lista članova Arhivirano 2014-11-25 na Wayback Machine-u (francuski)
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
- Vijeće za njemački pravopis – službeni website sa službenim pravopisnim pravilima (PDF; 740 kB) i pravopisnim rječnikom (PDF; 2,3 MB) po stanju od 2011.
- Priopćenje KMK o njemačkom pravopisu od 12. aprila 2005.
- Konferencije za tisak Vijeća za njemački pravopis od 2004. do 2007. kao tonski dokumenti Arhivirano 2012-01-12 na Wayback Machine-u
- Theodor Ickler: »Ja, da kann man nur noch gehen« [»Da, jer još samo možete otići«]. Frankfurter Allgemeine Zeitung, 25. februara 2006. (Theodor Ickler objasnio zašto napušta pravopisno vijeće).