Veliki severni rat

Izvor: Wikipedia
Veliki sjeverni rat
300px
Prizori s bitkama u pravcu kazaljke na satu: Bitka kod Poltave, Bitka za Ganut, Bitka kod Narve, Bitka kod Gadebuscha, Bitka kod Storkyroa.
Datum 1700. - 1721.
Lokacija Europa
Ishod Pobjeda velikog Ruskog saveza
Casus belli Ruski proboj na Baltik
Teritorijalne promjene Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomeranije Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji.
Sukobljeni
Švedska:
Flag of Sweden.svg Švedska
Chorągiew królewska króla Zygmunta III Wazy.svg Poljsko-Litvanski savez (1704.-1709.)
Rusija:
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917).svg Rusko Carstvo
Flag of Denmark.svg Danska-Norveška
Chorągiew królewska króla Zygmunta III Wazy.svg Poljsko-Litvanski savez (1700.-1704., >1709.)
Flag of Electoral Saxony.svg Saska (1700.-1704., >1709.)
Flag of the Kingdom of Prussia (1701-1750).svg Prusija (>1715.)
Hanover (>1715.)
Vođe
Naval Ensign of Sweden.svg Karlo XII. Švedski
Chorągiew królewska króla Zygmunta III Wazy.svg Stanislav I
Flag of Russian Empire for private use (1914–1917).svg Petar Veliki
Flag of Denmark.svg Fridrik IV. Danski
Flag of Electoral Saxony.svg August II. Snažni
Flag of the Kingdom of Prussia (1701-1750).svg Fridrik Vilim I.
Đuro I.
Vojne snage
77,000-393,400 (1700.) i 77,000-135,000 (1707.) Šveđana; 8,000-40,000 Poljaka (1708.) 10,000-170,000 Rusa ; +40,000 Danaca i Norvežana; +100,000 Poljaka i Saksonaca; te nepoznat broj njemačkih postrojbi iz Prusije i Hannovera
Posljedice
Oko 175.000 poginulih vojnika (25.000 u borbi, a ostalo od gladi, bolesti i iscrpljenosti) Oko 165.000 poginulih (75.000 Rusa, 14.-20.000 Poljaka i Saksonaca, te oko 60.000 Danaca i Norvežana, te desetci tisuća od gladi, bolesti i iscrpljenosti)

Veliki severni ili nordijski rat je bio rat između koalicije predvođene Ruskim Carstvo protiv takozvanog Švedskog Carstva. Trajao je od 1700. do 1721. godine tako da se on vodio istovremeno s Velikim južnim ratom poznatim pod imenom Rat za špansko nasleđe.

Ratne faze[uredi - уреди]

Prva faza[uredi - уреди]

Rat je počeo 1700. godine koordiniranim napadom ujedinjenog kraljevstva Danska-Norveška na Švedske posede u Nemačkoj, unije Poljska-Litva-Saksonija na Baltičke posede Švedske i Ruskog Carstva na Švedske posede u Estoniji.

Mladi Švedski kralj Karlo XII je izuzetno dobro procenio situaciju i reagirao općim napadom na Dansku-Norvešku dok je na ostalom delu fronte pustio svoje tvrđave pod opsadom da se snalaze kako znaju. Odlučnim napadom on je izbacio Dansku-Norvešku iz rata već u leto 1700, ali s vrlo dobrim mirovnim uvetima kako bi mogao napasti druge neprijatelje. Taj njegov drugi izabrani neprijatelj je postalo Rusko Carstvo čije triput jače vojne snage vođene od Petra Velikog je porazio u bitki kod Narve 19.11.1700. godine nakon čega čini katastrofalnu grešku i ne nastavlja ofenzivu kako bi Rusko Carstvo izbacio iz rata, nego napušta to područje i juriša na vojsku unije Poljska-Litva-Saksonija koja opsjeda švedske baltičke gradove. Vojna odluka protiv zadnjeg švedskog neporaženog protivnika će biti donesena 19.7.1702. u bitki kod Klissova kada Karlo XII pobeđuje gotovo triput jaču neprijateljsku vojsku.

Invazija Rusije[uredi - уреди]

Sledeće 4 godine švedski kralj provodi gubeći vreme napadima na poljskog kralja pokušavajući ga oborit s vlasti (što delomično i uspeva) dok to vreme Petar Veliki koristi za obnovu svoje vojske. Pokušaj zaključenja općeg mira po kojemu bi Poljska bila svedena na švedskog vazala, a Rusko Carstvo dobilo Petrograd i Narvu koje tada drži Karlo XII 1707 godine odbija i počinje svoju katastrofalnu invaziju Rusije s ciljem zauzimanja Moskve tokom zime 1708/1709. Na kraju Karlo XII u ovoj zimi koja će biti jedna od najhladnijih u evropskoj pisanoj historiji neće doći niti blizu Moskve zahvaljujući strategiji spaljene zemlje Petra Velikog. Gladna, promrzla i proređena švedska vojska se nakon toga debakla okrenula prema području današnje Ukrajine (tada u sklopu Poljske pod švedskom kontrolom) radi obnove snaga što na kraju krajeva Petar Veliki neće dopustiti nego ju napada i uništava u bitki kod Poltave 1709. godine nakon čega Karlo beži na teritorij Otomanskog Carstva

Švedski poraz[uredi - уреди]

Pobeda Petra Velikog je postala signal za sve ranije Švedske poražene protivnike da ponovno objave rat koji će potrajati do njihove pobede dok s druge strane švedski kralj Karlo XII svestan vojne katastrofe koje je stvorio izbjegava povratak kući i ostaje živjeti u Otomanskom Carstvu do 1713. godine kada ga ono upotrebom vojne sile izbacuje s svog teritorija.

U godinama kada se Karlo XII opuštao u Otomanskom Carstvu, ruska vojska je počela prodirati u Finsku dok švedska vojska koja 1710 uspešno brani svoj domaći teritorij biva potpuno uništena u Nemačkoj 1713. godine. Nakon svog povratka kući švedski kralj pokušava neuspešno obraniti poslednje švedske posede na južnoj obali Baltičkog mora koji su se našli pod napadom osim ranijih neprijatelja i onima Prusije i Velike Britanije.

Rezultat tog potpunog debakla postaje očajnička borba za preživljavanje Švedske koja zadnje godine rata provodi braneći svoj glavni grad od ruskih pokušaja invazije i borbama u Norveškoj.

Mir[uredi - уреди]

U takvim uvetima i nakon kratke političke borbe za vlast posle smrti u bitki Karla XI Švedska je bila prisiljena potpisati mirovne sporazume s kojim je priznala svoj ratni poraz. Prvi od tih sporazuma je ona s Prusijom 21.1.1720. , nakon čega sljedi mir s Danskom-Norveškom 3.7.1720. i kao poslednje onaj s Ruskim Carstvo krajem leta 1721.

U svim mirovnim sporazumima Švedska je kao poražena strana morala pobednicima dati delove teritorija koji je pred ratom bio pod njenom kontrolom.