Veliki kašalj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Veliki kašalj
lat.
Pertussis
Dečak koji kašlje usled velikog kašlja
SpecijalnostInfektologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10A37
ICD-9033
DiseasesDB1523
MedlinePlus001561
eMedicineemerg/394 ped/1778
MeSHD014917

Veliki kašalj, magareći kašalj, ili pertusis (lat. Pertussis) je akutna infektivna bolest koju izaziva bakterija Bordetella pertussis, a ređe bakterija Bordetella parapertussis. Od nje oboljevaju najčešće deca u uzrastu od 1-5 godina, ali i odojčad.[1] Period inkubacije (prvi stadijum bolesti) podseća na prehladu praćenu kašljem (Stadium catarrhale, kataralni stadijum), zatim prelazi u napade isprekidanog kašlja (Stadium convulsivum, stadijum zacenjivanja). Kod male dece, kašalj može dovesti do prekida disanja i stoga može ugroziti život. Vremenom napadi kašlja postaju blaži i proređeni (Stadium decrementi, stadijum rekonvalescencije). Bolest tipično traje oko 6 nedelja. Na uzrok ove bolesti se može efikasno uticati samo u početnoj fazi bolesti. Kao profilaksa, protiv ove bolesti postoji efikasna vakcina.

Izazivač[uredi | uredi kod]

Bordetella pertussis pod mikroskopom (gram obojena)

Izazivač velikog kašlja, bakterija Bordetella pertussis, je nepokretna, aerobna, inkapsulirana i gram negativna štapićasta bakterija. Ona stvara niz proteina, od kojih su neki toksini koji uzrokuju simptome bolesti. Bakterije su prisutne u mukoznim membranama disajnih puteva gde mogu da se razmnožavaju. Infekcija bakterijom Bordetella parapertussis dovodi do kliničke slike velikog kašlja u manje od 20% slučajeva. Asimptomatski proazi 40% infekcija, a preostalih 40% se očituje kao akutni bronhitis.[2]

Epidemiologija[uredi | uredi kod]

Jedini rezervoar bakterije Bordetella pertussis su ljudska bića. Stoga je teorijski moguće iskoreniti ovu bakteriju sistematskom vakcinacijom.[3] Bakterija Bordetella parapertussis je registrovana i kod ovaca. Uprkos efikasnoj vakcinaciji 2003. je u svetu od ove bolesti obolelo oko 17 miliona ljudi, od kojih je 90% slučajeva registrovano u zemljama u razvoju. Iste godine registrovano je 280.000 smrtnih slučajeva od ove bolesti.[4]

Bolest se prenosi putem iskašljanih kapljica na osobe u blizini obolelog. Bakterije izazivači velikog kašlja imaju veoma veliku moć da izazovu infekciju, tako da će oboleti 80-100% ljudi koji dođu u kontakt sa njima. Vreme inkubacije je od 7 do 21 dan. Zaraznost je najveća pri kraju perioda inkubacije i vremenom se smanjuje. Treba naglasiti da vakcinacija ne garantuje doživotnu zaštitu. U zemljama sa visokom stopom vakcinacije od ove bolesti oboljeva omladina i odrasli, koji predstavljaju rezervoar bakterija izazivača.[2]

Simptomi[uredi | uredi kod]

Žensko odojče sa tipičnim slučajem velikog kašlja. Karakterističan je isplaženi jezik.

Bolest tipično prolazi 3 stadijuma: Stadium catarrhale, Stadium convulsivum i Stadium decrementi. Kod novorođenčadi, ali i kod obolele omladine i odraslih, bolest može poprimiti netipičan tok.

Stadium catarrhale, kataralni stadijum[uredi | uredi kod]

Bolest počinje bez posebnih karakteristika, liči na grip sa rinitisom i kašljem. Može se javiti i groznica. Ovaj stadijum traje 1 do 2 nedelje.

Stadium convulsivum, stadijum zacenjivanja[uredi | uredi kod]

Tek u drugom stadijumu se javlja tipični napadi isprekidanog kašlja kod kojih bolesnik plazi jezik. Kašalj dovodi do iskašljavanja sluzi. Napadi mogu biti veoma česti, naročito noću, a može ih izazvati i laka fizička aktivnost. Ovaj stadijum bolesti traje 2 do 6 nedelja.

Stadium decrementi, stadijum rekonvalescencije[uredi | uredi kod]

U poslednjem stadijumu napadi kašlja postaju ređi i slabiji. Javljaće se još 3-6 nedelja ako se primenjuje antibiotska terapija, a 6-10 nedelja bez nje.[2] Zbog dugog trajanja, ovu bolest neki zovu „kašalj od 100 dana“.

Atipični tok[uredi | uredi kod]

Kod dece mlađe od 6 meseci napadi u fazi Stadium convulsivum mogu se manifestovati u obliku prestanka disanja (apneja). Kod omladine i odraslih bolest se često ne prepoznaje jer je ne prate nikakvi simptomi osim vlažnog kašlja.[2]

Komplikacije[uredi | uredi kod]

Najčešće komplikacije su upala pluća (15-20%) kao i upala srednjeg uha, koju izaziva sekundarna infekcija bacilima Haemophilus influenzae ili pneumokoke. Sekundarna infekcija može da izazove groznicu i znake infekcije u krvi. Epileptički napadi se javljaju u 2 do 4% slučajeva, i stoga nisu retka komplikacija. U 0,5% dolazi do oštećenja mozga (encefalopatija), koja često ostavlja trajne posledice. Zbog jakog kašlja vežnjače oka mogu da zakrvave. Ponekad se sreće hernija. Smrtni slučajevi se javljaju u jednom od 1000 obolelih, najčešće kod odojčadi.[2]

Dijagnostika[uredi | uredi kod]

Za utvrđivanje dijagnoze koristi se nazofaringalni bris, kao i aspirat bronhijalne sluzi.

Terapija[uredi | uredi kod]

Tipične slučajeve velikog kašlja izazivaju toksini bakterija. Terapija antibioticima može skratiti ili ublažiti tok bolesti jedino ukoliko se primeni u ranoj fazi bolesti (1. ili 2. nedelja). Ukoliko se zakasni sa dijagnozom, standardna terapija je eritromicin ili neki drugi antibiotik iz grupe makrolida, primenjivan u toku dve nedelje. Sakundarna infekcija može da zahteva i primenu drugih antibiotika. Na učestalost i intenzitet napada kašlja se može uticati steroidima ili supstancama koje utiču na simpatikus. Generalni savet je da oboleli uzima dosta tečnosti i česte male obroke.

Profilaksa[uredi | uredi kod]

Vakcinacija[uredi | uredi kod]

Za primarnu zaštitu postoji efikasna vakcina (80-90% zaštite[2]) koja ne izaziva značajne potencijalne komplikacije. Danas se koriste acelularne vakcine koje imaju prednosti u odnosu na ranije primenjivane bakterijske vakcine. One ne sadrže ceo bacil, već samo delove ćelije izazivača bolesti koji izazivaju imunu reakciju u telu primaoca. Za decu se preporučuje vakcinacija tri puta u prvoj godini života, počev od 9. nedelje. Preporučuje se i revakcinacija između 12. i 15. meseci. Dodatno se vakcinišu deca u uzrastu između 5 i 6 godina, i mladi između 9. i 18. rođendana.

U Srbiji se deca vakcinišu kombinovanom vakcinom protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja u uzrastu od: 2 meseca, 3,5 meseca, 5 meseci, 15 meseci (prva revakcinacija), 6-7 godina (druga revakcinacija), 14 godina (treća revakcinacija).[5]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Bordetella-pertussis
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Deutsche Gesellschaft für Pädiatrische Infektiologie e. V. (DGPI) (Hrsg.): Handbuch Infektionen bei Kindern und Jugendlichen. 4. Aufl. Futuramed, München 2003, ISBN 3-923599-90-0
  3. Steele RW.: Pertussis is eradication achievable? Pediatr. Ann. (2004) 33(8): S. 525-534 PMID 15354604
  4. WHO-Positionspapier, pdf-Datei[mrtav link]
  5. Kalendar vakcinacije

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]