Ustav SAD

Izvor: Wikipedia
Prva stranica Ustava SAD

Ustav Sjedinjenih Američkih Država (eng. The United States Constitution) je najviši zakon u SAD i ujedno najstariji ustav na svijetu. Donešen je na Ustavnoj konvenciji u Filadelfiji 17. septembra 1787. godine. Njime su SAD iz labavog saveza država pretvorene u federalnu državu. Ustav je formalno stupio na snagu 21. juna 1788, a počeo se primenjivati od 13. septembra 1788, novi državni organi su počeli sa radom 4. marta 1789. godine.

Ustav je do danas na snazi, a sastoji se iz premeable i sedam velikih članova ili paragrafa. Dopunjen je sa 27 amandmana. Prvih deset amandmana čini Zakon o pravima (eng. Bill of Rights). Ustav je uvek bio rado čitan od strane običnih građana zbog kratkoće i rijetke jasnoće izlaganja.

Organizacija vlasti je zasnovana na principu trojne podjele vlasti - na izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Prema ustavu SAD vrhovnu izvršnu vlast vrši predsednik SAD, zakonodavnu Kongres, a sudsku Vrhovni sud.

Ustav ostavlja državama članicama velike nadležnosti u građanskom, krivičnom i procesnom pravu.

Tekst Konstitucije

Uvod: Autoritet i Svrha Mi, ljudi Sjedinjenih Država, da bi smo formirali savršenije jedinstvo, uspostavili pravdu, osigurali unutrašnji mir, organizovali zajedničku odbranu, omogućili sveopšte dobro i osigurali blagoslov slobode nama i onima koji dolaze iza nas, ustanovljujemo Ustav Sjedinjenih Američkih Država.

Uvod (premeable) označava izvor, razlog i svrhu ovoga Ustava. Njegov izvor i autoritet je u "Mi, Ljudi Sjedinjenih Država". Ta rečenica je eho Deklaracije Nezavisnosti. Jedan narod je razlučio vezu sa drugim narodima i preuzeo među zemaljskim dobrima samostalnu jedinstvenu državu. Razlog za pisanje Ustava je dvostruk. Prvi razlog je da se formira savršenije jedinstvo nego što je postojalo u Konfederaciji, drugi razlog je da se osigura blagoslov slobodi koja nije namjenjena samo prvoj, nego i za generaciju koja dolazi.

Ovo je pobrojani društveni ugovor demokratske filozofije. Detaljno opisuje kako savršenija unija treba da izgradi razmjenu izmedju nacionalne vlade i naroda. Ljudi treba da imaju a)pravdu, b)civilni mir, c)zajedničku odbranu, d)opšta dobra koja ne mogu sami sebi obezbijediti i e)slobodu. A vlada "slobode i jedinstva, sad i zauvijek" razbudjuje se kada "Mi" počinje i zasniva ovaj Ustav.

Prvi paragraf govori o Zakonodavstvu. On opisuje ulogu Kongresa, zakonodavnu granu federalne Vlade. Sekcija 1 govori:"Sva zakonodavna moć počiva na Kongresu USA koji se sastoji od Senata i Kuće od Predstavnika". Članak govori o načinu izbora i kvalifikacijama za člana. Predstavnici trebaju biti najmanje 25 godina stari, biti državljani Sjedinjenih Država najmanje 7 godina i živjeti u državi koju predstavljaju. Senatori moraju imati najmanje 30 godina, biti državljani 9 godina i živjeti u državi koju predstavljaju. Zadatak Kongresa je da izglasa sve zakone koji omogućuju izvršavanje zadataka datih Ustavom, Vladi i svima ostalima koji imaju odredjenu ulogu. Njegov se zadatak završava na tome. Medjutim u odredjenim izuzetnim situacijama Kongres je Sudski zaštićen da omogući federalnoj vladi da preuzima akcije koje su za dobro naroda iako to ne mora biti nabrojano. Takva djelovanja moraju poštovati Ustav.



Paragraf2[uredi - уреди]

Sekcija 1 ovoga paragrafa osniva Predsjedništvo. Sva izvšna moć je na ovoj grani Vlade. Predsjednik i podpredsjednik služe termin od 4 godine i moguće ih je samo još jednom izabrati. Da bi bio predsjednik, neko mora biti rodjen u Sjedinjenim Državama ili biti državljanin za vrijeme usvajanja Ustava, najmanje 35 godina star i živjeti u Sjedinjenim Državama najmanje 14 godina.

Podpredsjednik preuzima ulogu predsjednika ukoliko je ovaj uklonjen, u nemogućnosti da ispuni dužnosti, umre, ili se odrekne predsjedništva. Predsjednik dobija platu i ona se smije mijenjati tokom njegovog mandata. Zabranjeno mu je da dobija bilo kakva druga primanja.

Prilikom naimenovanja za predsjednika on se mora zakleti da će poštovati, zaštititi i braniti Ustav.

Sekcija 2 govori o isključivim pravima Predsjednika: 1. Predsjednik je vrhovni komandant Armije 2. Predsjednik ima pravo na savjetnike 3. Predsjednik može praštati i iskazati milost osudjenima, osim samom sebi.

Sekcija 3 govori o odredjenim zaštićenim moćima: 1. Predsjednik smije sklapati ugovore s drugim državama uz dopuštenje Senata 2. Sa dopuštenjem Senata, predsjednik bira ambasadore, ministre i konzule, sudije Vrhovnog suda i funkcionere drugih važnih biroa. 3. Predsjednik može i sam izabrati neke manje važne funkcionere.

Ova sekcija dalje govori o predsjednikovom odnosu prema Kongresu: 1. Predsjednik reportira o stanju u državi (state of the union) 2. Predsjednik ima moć i dužnost da preporuči Kongresu važne situacije i da predloži šta da se uradi. 3. Ako se Senat i kuća predstavnika ne mogu dogovoriti Predsjednik ima pravo da im odloži zasjedanje.

Moram napomenuti da predsjednika savjetuju najsposobniji ljudi države i odatle ta mogućnost da se Kongresu skrene pažnja, s druge strane on je odgovoran za obećanja koje daje prilikom izbora.

Sekcija 3 dodaje u dužnostima: 4. Predsjednik prima ambasadore 5. Predsjednik je brine da su svi zakoni izvršeni 6. Predsjednik odredjuje plate za sve vladine ogranke.

Sekcija 4 govori o smjenjivanju predsjednika i drugih vladinih predstavnika. Predsjednik se smjenjuje ako je utvdjena prevara, podmićivanje ili kriminal.

Spoljašnje veze[uredi - уреди]