The Restaurant at the End of the Universe

Izvor: Wikipedia
Restoran na kraju svemira
RestaurantAtTheEndOfTheUniverse.jpg
Korice romana
Autor(i) Douglas Adams
Originalni naslov The Restaurant at the End of the Universe
Zemlja  UK
Jezik engleski
Žanr(ovi) znanstvena-fantastika, komedija, satira
Izdavač Pan Books
Datum izdanja 1. siječnja 1980.
Vrsta medija tvrde i meke korice
Stranica 208
ISBN 0-345-39181-0
OCLC broj 33352356
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
Vodič za autostopere kroz galaksiju Život, svemir i sve ostalo

Restoran na kraju svemira (engleski The Restaurant at the End of the Universe) britanski je znanstveno-fantastični satirični roman i druga od ukupno pet knjiga iz serije Vodič za autostopere kroz galaksiju koju je napisao Douglas Adams, objavljena 1980. Autora je nadahnula pjesma Grand Hotel britanske rock grupe Procol Harum. Radnja nastavlja dogodovštine Arthura Denta, koji se skupinom prijatelja odlazi na ručak u restoran na kraju svemira prije nego što razmisli kako će se vratiti natrag na Zemlju.[1]

Radnja[uredi - уреди]

Arthur Dent, Ford perfect, Trillian i Zaphod Beeblebrox napuštaju planetu Magratheu, ali ih napadaju Vogonci. Pokušaj bijega je onemogućen jer je Arthur previše opteretio računalo pitanjem za šalicom čaja. Zaphod dobije ideju održati seansu kako bi pozvao duha svojeg mrtvog djeda. Ovaj se pojavi te teleportira Marvina i Zaphoda na Ursa Minor Betu, dok Arthur, Ford i Trillian ostanu u svemirskom brodu Zlatno srce, zamrznuti u vremenu. Zaphod i Marvin krenu tražiti izdavača Vodiča kroz galaksiju, Zarniwoopa. Kada uđu u zgradu kako bi došli do njegovog ureda, cijela zgrada biva oteta i odvedena na drugu planetu, Žablju zvijezdu B. Nakon raznih peripetija, Zaphod pronalazi Zarniwoopa koji mu objasni da je ovo virtualni svemir koji je stvorio za Zaphoda, koji je najvažnije biće svemira. Ispostavi se da je Zaphod imao smanjeno Zlatno srce cijelo vrijeme u svojem džepu. Zlatno srce se opet poveća u normalnu veličinu, te se Zaphod opet sastane sa Trillian, Arthurom i Fordom. Zamole Zarniwoopa da ih transportira do restorana na kraju svemira, Milliways. Isti je velika svemirska atrakcija jer se nalazi petsto sedamdeset i šest tisuća milijuna godina u budućnosti te stoga nudi gostima egzotičan pogled na zadnje sate svemira, prizor koji se stalno ponavlja za nove goste. Na jelovniku je životinja koja je programirana sama sebe ubiti kako bi njen steak nahranio goste.

Nakon obroka, Zaphod i Ford ukradu svemirski brod, ali taj pripada rock grupi Područje katastrofe, te je programiran zaletiti se u zvijezdu radi specijalnih efekata. Na sreću, na brodu postoji teleporter, ali bez sustava za navigaciju. Marvin odluči ostati na brodu i teleportirati ostale. Zaphod i Trillian se vrate u Zlatno srce, kojim upravlja Zarniwoop kako bi završio svoju misiju otkrivanja tko doista vlada svemirom. Dok Zarniwoopa pokušava zadiviti vladara svemira, skeptičnog o svemu izvan svoga doma, Trillian i Zaphod vraćaju natrag svoje Zlatno srce i bježe. Teleporter je Arthura i Forda poslao na neobičan svemirski brod koji prevozi nekoliko milijuna ljudi u sarkofazima. Kada Arthur i Ford konfrotiraju kapetana broda, ovaj im objasni da ti ljudi nisu leševi, nego su samo smrznuti te će oživjeti kako bi se kolonizirala nova planeta. Na Arthurov upit, kapetan otkriva da su svi ti putnici nepotrebnih zanimanja - umorni TV producenti, prodavači polica osiguranja, kadrovski službenici, konzulting mendažeri... - te zaključi da ih se zapravo netko samo htio riješiti na rodnom planetu. Svemirski brod se sruši na prapovijesnu Zemlju, te Arthur shvati da su ti putnici zapravo preci modernih ljudi, a ne pećinski ljudi. Arthur pokuša utvrditi pitanje na konačno pitanje o životu, svemiru i svega ostalog, ali i to propadne jer shvati da je Zemlja kao kompjuter od početka bila krivo programirana zbog pada tog svemirskog broda koji je poremetio računanje. Arthur i Ford tako odluče ostati na pretpovijesnoj Zemlji i učiniti najbolje od svoje situacije.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]