Sveto koplje

Izvor: Wikipedia
Isus proboden kopljem, Fra Angelico (cca. 1440), Dominkanski samostan San Marco, Firenca.

Sveto koplje, također poznato kao Koplje sudbine, Longinovo koplje ili Kristovo koplje je naziv za koplje kojim je, prema Ivanovom evanđelju proboden Isus za vrijeme razapinjanja. Artefakt za koga se navodi da je bio upravo to koplje se prvi put u historijskim izvorima spominje 570. S vremenom se pretvorilo u jednu od najpoznatijih srednjovjekovnih relikvija; postoje tri koplja za koja se tvrdilo da su Sveta koplja - tzv. Vatikansko koplje, Edžmijadinsko koplje i Bečko koplje. Sveto koplje je čest predmet i motiv filmova, knjiga i umjetničkih djela vezanih uz kršćansku mitologiju.

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Brown, Arthur Charles Lewis. Bleeding Lance. Modern Language Association of America, 1910
  • Childress, David Hatcher. Pirates and the Lost Templar Fleet: The Secret Naval War Between the Knights Templar and the Vatican. Adventures Unlimited Press, 2003.
  • Crowley, Cornelius Joseph. The Legend Of The Wanderings Of The Spear Of Longinus. Heartland Book, 1972.
  • Hone, William. The Lost Books of the Bible. Bell Publishing Co., 1979.
  • Rutman, Leo. Spear Of Destiny: A Novel. Pinnacle Books, 1989.
  • Sheffy, Lester Fields. Use of the Holy Lance in the First Crusade. L.F. Sheffy, 1915.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

  • Piercing an Ancient Tale Solving the mystery of a Christian relic by Maryann Bird is an article in the European Edition of TIME magazine on British metallurgist Robert Feather’s scientific examination of the Spear in Vienna.