Sveti Nuri

Izvor: Wikipedia
Sveti Nuri
Mistik
Rođen/a cca. 840., Bagdad
Umro/la cca. 907., Bagdad
Štuje se u islam
Kalendar svetaca

Ahmed Ibn Abu al-Hasan al-Nuri (perzijski: ابو الحسین النوری‎; Ahmed Ibn Abu al-Hassan al-Nuri; ? - 907), poznatiji kao Nuri, bio je rani sufistički svetac.[1] Bio je perzijskog porijekla i rodio se u Bagdadu gdje je proveo najveći dio života.[2] Poznat je kao autor djela Maqamat al-qulub (Stanice srca). Poznat je po izreci "Volim Boga i Bog voli mene".[3] Bio je jedan od najranijih sufista koji je prigrlio misticizam ilustrirajući to izrekom "Spajanje sa Istinom je razdvajanje od svega ostalog, a razdvajanje od svega ostalog je spajanje s tim"[4]

Nuri i nekoliko njegovih prijatelja su optuženi za herezu i dovedeni pred sud. Nuri je sucu ponudio da mu se sudi prije prijatelja. Sudac je prihvatio njegov prijedlog i poslije ustanovio da je Nuri dobar musliman, te tako njega i prijatelje oslobodio optužba. Usprkos toga, Nuri je kasnije prognan u Ar-Raqqah u Siriji, odakle se nakon nekoliko godina vratio fizički oronuo.[5]

Prema predaji je titulu "Nuri" stekao jer je "sijao dok je govorio". Bio je poznanik Junayd Baghdadija.

Napomene[uredi - уреди]

  1. Carl W. Ernst, "World of ectasy in Sufism", Suny Press, 1985. pg 97: "A Sufi of Iranian origin (d. 907) was one of the most eminent mystics of Baghdad
  2. N. Hanif, Biographical encyclopaedia of Sufis: Central Asia and Middle East, p. 368
  3. Al-Sarraj, Pages From the "Kitab al-Luma' , ed. AJ. Arberry (London: Luzac, 1947), p. 5
  4. Al-Sulami, Tabaqat, 153 = Sh., 166
  5. Carl W. Ernst, "World of ectasy in Sufism", Suny Press, 1985. pg 98

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Christopher Melchert, The Transition from Ascetism to Mysticism at the Niddle of the Ninth Century