Srednje kraljevstvo

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Srednje kraljevstvo (razvrstavanje).
Dinastije faraona
starog Egipta
predinastički Egipat
protodinastički period
rani dinastički period
1. 2.
Staro kraljevstvo
3. 4. 5. 6.
prvi prelazni period
7. 8. 9. 10.
11. (samo Teba)
srednje carstvo
11. (ceo Egipat)
12. 13. 14.
drugi prelazni period
15. 16. 17.
Novo carstvo
18. 19. 20.
treći prelazni period
21. 22. 23. 24. 25.
kasni period
26. 27. 28.
29. 30 31.
grčko-rimski period
ptolomejska Rimsko carstvo


Glava faraona iz srednje države

Srednja država ili Srednje kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta od početka jedanaeste egipatske dinastije do kraja četrnaeste egipatske dinastije, otprilike između 1991. i 1648. pne.

Nakon prvog međurazdoblja grad Teba je postao središte ponovnog jačanja države. Stabilnost države osigurana je novim modelom nasljeđivanja vlasti: faraon bi postavio sina-nasljednoka svojim suvladarom uvježbavajući ga za buduću državničku službu. Egipat je ponovno doživio procvat.

Razdoblje srednje države obilježeno je miroljubivom politikom i širenjem trgovačkih veza istočnim Mediteranom. Egipatska trgovačka predstavništva osnivana su u Palestini, Siriji, na Kreti i Cipru. Faraon mentuhotep II. odaslao je lađe u nepoznatu zemlju Punt i one su se vratile natovarene začinima i tamjanom. Sezostris III. prekinuo je razdoblje mirnog širenja egipatskog utjecaja i krenuo je u osvajačke pohode na Nubiju i Palestinu. Radi čvršće kontrole nad državom proveo je upravnu reformu kojom je ukinuo službu nomarha, a na njihovo mjesto postavio kao činovnike sposobne pučane - obrtnike i trgovce.

Opće blagostanje u razdoblju srednje države odrazilo se i u kulturi i književnosti. Putovanja u daleke krajeve nadahnula su pripovjedaće, pa uz čuvenu pripovijest Sinuhe Egipćanin nastaje i niz drugih djela o velikim pustolovinama.

Jedanaesta dinastija[uredi - уреди]

Za početak jedanaeste dinastije obično se uzima vrijeme kada je faraon Mentuhotep II iz Tebe porazio posljednjeg vladara desete egipatske dinastije i time završio prvi prijelazni period. Neki stručnjaci ističu razlike u kulturi jedanaeste i Dvanaeste egipatske dinastije i zato počinju Srednju državu dvanaestom dinastijom.

Dvanaesta dinastija[uredi - уреди]

Nakon vladavine Mentuhotepa III. i Mentuhotepa IV. završava jedanaesta dinastija i prelazi u glasovitu dvanaestu dinastiju. Prvi faraon dvanaeste dinastije bio je Amenemhat I., on je, prema nekim izvorima, ista osoba kao i Amenemhat, vezir Gornjeg Egipta pod vlašću Mentuhotepa IV. To objašnjava gladak prelazak moći u kojem je Amenemhat lako preuzeo vlast nakon smrti Mentuhotepa IV.

Amenemhat I. Je izgradio novu prijestolnicu poznatu pod imenom Itjtawy, nije poznato gdje je taj grad bio smješten ali pretpostavlja se da je bio na lokaciji današnjeg el-Lishta, iako Manetho tvrdi da im je prijestolnica ostala u Tebi. Amenemhet je smirio nemire u Egiptu i smanjio prava nomarsima. Poznato je da je pokrenuo barem jedan vojnički pohod na Nubiju. 1962. pne. postavio je svog sina Senusreta I. kao svog suvladara. Kada je Amenemhata I. Navodno ubio njegov tjelohranitelj, Senusret se vratio iz obrambenog rata s Libijom u Itjtawy da bi spriječio preuzimanje vlasti. To je dokazalo korist institucije suvladara budući da je novi vladar time već stekao korisno iskustvo prije nego što je trebao i sam preuzeti vladanje državom. Sustav suvladara potrajao je kroz cijelu dvanaestu dinastiju i donio je veliku stabilnost.

Figurice iz srednje države


Senusret I. (1971. pne. – 1926. pne.) nastavio je pokušaje svog oca da ponovno osvoji Nubiju i ostale teritorije koji su izgubljeni u prvom prijelaznom periodu. U njegovih 45 godina vladavine obuzdana je Libija, što je Egiptu osiguralo napredak i sigurnost.

Senusretov nasljednik Amenemhat II. (1929. pne. – 1895. pne.) vratio je nomarsima da svoj položaj stječu nasljeđivanjem (iako je tim oslabio središnju vlast), uspostavio trgovinske veze s Nubijom i, čini se, vodio rat u Levantu.

Senusret II. (1897. pne. – 1878. pne.) poboljšao je trgovinske veze s Nubijom, Palestinom i Levantom.

Njegov nasljednik Senusret III. (1878. pne. – 1839. pne.]]) bio je kralj-ratnik koji često i sam sudjelovao u bitkama. Poveo je svoje snage duboko u Nubiju te izgradio niz velikih utvrda da bi odredio granice između Egipta i još neosvojenog teritorija. Izgradio je hram u Abydosu koji je uništen ali se i na njegovim ostacima vidi visoka kvaliteta ukrasa. Proglašen je božanstvom pri kraju Srednje države, a obožavali su ga faraoni Nove države. Predao je krunu svome sinu ali je ostao stariji suvladar.

Amenemhat III. (1860. pne. – 1815. pne.) bio je posljednji veliki faraon Srednje države. Egipatsko stanovništvo počelo je prerastati razine proizvodnje hrane. Amenemhat III. Je naredio eksploataciju Fayyuma te pojačano rudarenje u Sinajskoj pustinji. Ponovno je ukinuo nasljedno pravo nomarha. Pozvao je naseljenike iz Azije da rade na egipatskim spomenicima. No pri kraju njegove vladavine počele su podbacivati godišnje poplave, a njegov nasljednik Amenemhat IV. je vladao 9 godina (1816. pne. – 1807. pne.) prije svoje preuranjene smrti.

Sestra Amenemhata IV kratko je vladala kao kraljica Sobekneferu (1807. pne. – 1803. pne.). budući da nije imala nasljednika, dvanaesta dinastija naglo je završila, a s njome i zlatno doba Srednje države.

Trinaesta i četrnaesta dinastija[uredi - уреди]

Trinaesta dinastija:

Trinaesta egipatska dinastija vladala je, prema Manethu, oko 453 godine, no to je možda pogreška budući da su u grčkim prijepisima njegovog dijela broje 1 i 4 vrlo slični, znači to bi mogao biti i broj 153.

Četrnaesta dinastija:

Čini se da su ovi vladari postupno gubili vlast nad Egiptom. Četrnaesta egipatska dinastija je izgleda bila dinastija manjih vladara u području Delte.

Trinaesta i četrnaesta dinastija označile su spori pad Egipta u Drugi prijelazni period u kojem će neki od doseljenika koji su stigli iz Azije za vrijeme Amenemhata III. preuzeti vlast pod imenom Hiksi.

Bilješke[uredi - уреди]