Sinkopa (muzika)

Izvor: Wikipedia

Sinkopa (grč. συγχοπὴ (συνκοπὴ) = prerezati, engl. syncopation, franc. syncope, njem. Synkope, tal. sincope) je ritamska figura, čije je glavno obilježje isticanje, t.j. naglašavanje tona, odnosno zvuka na nenaglašenom dijelu takta, dobe ili dijela dobe.

Notni primjeri[uredi - уреди]

Notenbeispiel Synkope (1).png Sinkopirani ritam u četverodobnoj mjeri: na prijelazu iz prvoga u drugi takt, sinkope su nastavljene pomoću ligature.

Notenbeispiel Synkope (2).png Sinkopirani ritam u taktu: prilikom izvedbe naglašavaju se laki dijelovi svake dobe (off-beat).

Notenbeispiel Synkope (4).png Sinkopirani ritam u taktu: punktirana nota kao "uzrok" sinkope između druge i treće dobe u taktu.

Notenbeispiel Synkope (3).png Sinkopa nastala povezivanjem lakoga dijela četvrte dobe prvoga takta s prvom, teškom dobom sljedećega.

Literatura[uredi - уреди]

  1. Auer Sedak, Eva: »SINKOPA«, u: Kovačević, K. (ur.), MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb: JLZ, 1977, sv. 3, str. 357.
  2. Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Musik Hug Verlag, 1978, str. 38.
  3. Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010, str. 25.



Eighth notes and rest.png Nedovršeni članak Sinkopa (muzika) koji govori o muzici je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.