Rudnici u Tarnovskoj gori
Rudnik u Tarnovskoj gori | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Registriran: | 2017. |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | i, ii, iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Rudnik u Tarnovskoj gori nalazi se u Gornjoj Šleziji, u jednom od glavnih rudarskih područja centralne Evrope, južna Poljska. Sastoji se od podzemnog rudnika sa tunelima, oknima, galerijama i drugim karakteristikama vodoprivrednog sistema i danas predstavljaju ostatke rudarske industrije srebra, olova i cinka.[1]
Područje Tarnovske gore poznato je po bogatstvu olovne rude pod nazivom galena, iz koje se takođe dobiva srebro i cink. Od 16. vijeka postaje jedan od vodećih industrijskih centara u istočnoj Evropi. Period procvata trajao je do kraja 16. vijeka. U 17. vijeku ruda se počela vaditi na većim dubinama što je stvaralo probleme sa vodom koja je plavila rudnik. Uskoro je počeo Tridesetogodišnji rat i proizvodnja je stala. U 18. vijeku Šlezija je postala dio Pruskog carstva.
Godine 1776. vlasnici rudnika su posjetili najveće engleske industrijske centre, koji su u drugoj polovini 18. vijeka bili predvodnik evropske industrije. Tamo su naučili principe rada rudnika uglja, koksare, upotrebu parnih mašina, izgradnju vodenih kanala i otvora za drenažu rudarskih iskopa. Rudnik je uspješno radio do 1913. god. kada je zatvoren zbog iscrpljivanja rude galenata. Četiri vijeka rudari su iskopali preko 20.000 okna i preko 150 kilometara podzemnih koridora.
Svjetska baština[uredi | uredi kod]
Predsjednik Poljske je 2004. godine proglasio rudnik istorijskim spomenikom. Od 2006. godine dio je rute šleskih industrijskih spomenika. Rudnik je 2014. godine postao dio Evropske rute industrijskog naslijeđa.[2]
Rudnik u Tarnovskoj gori je 2017. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine tokom zasjedanja u Krakovu.[3]
Najveći dio rudnika se nalazi pod zemljom, dok se na površini nalaze ostaci šahtova i gomila otpada, kao i ostaci parne pumpne stanice iz 19. stoljeća. Elementi vodoprivrednog sistema, koji se nalaze pod zemljom i na površini, svjedoče o stalnim naporima tokom tri vijeka da se isuši podzemna eksploatacija i da se suvišna voda iz rudnika koristi za snabdijevanje gradova i industrije.
-
Tarnovska gora, rudnik srebra
-
Parna lokomotiva za kopanje rude
-
Parna mašina za kopanje
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Spomenici upisani na listu svjetske baštine u Poljskoj”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2022.
- ↑ Istorijski rudnik srebra
- ↑ „Rudnik u Tarnovskoj gori - br.1539”. UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org. Pristupljeno 9. 2. 2023.(en)