Rat formata videovrpci

Izvor: Wikipedia
Betamax vrpca (gore) i VHS vrpca (dolje)

Rat formata videovrpci odnosi se na suparništvo i natjecanje između nekompatibilnih videotraka i video rekordera od sredine 1970-ih do 1988., u kojem su sudjelovali VHS na jednoj te Betamax i Video 2000 na drugoj strani. Betamax se pojavio prvi na tržištu, 1975., te je zadivio mnoge korisnike svojom tehnološkom kvalitetom. Pojavom VHS-a godinu dana kasnije, od suparničkog poduzeća JVC, razvio se rat oko toga koji će format prevladati i postati standard na tržištu.[1]

Betamax je prema nekima imao bolju kvalitetu slike i zvuka, te je samo 1984. prodao više od 2,3 milijuna svojih uređaja, ali je te godine VHS prodan u tri puta više primjeraka.[1] Ipak, Sony nije htio odustati od Betamaxa te je nastavio sa proizvodnjom. Istodobno, njemačko poduzeće Grundig i nizozemski Philips nudili su tržištu i svoj rekorder, Video 2000, koji je bio jedini video rekorder koji nije razvijen u Japanu.[2] Sveukupno je 18 milijuna Betamax rekordera prodano diljem svijeta, ali je do 1988. VHS ipak izvojevao pobjedu te dobio prevlast na tržištu, nakon čega je Sony prekinuo proizvodnju. Male količine Betamax videorekordera te usluga popravaka istih nudila se sve do 2002. u Japanu.[3]

Razlog pobjede VHS-a nad Betamaxom leži u tome što je videotraka VHS-a snimala duže, i po nekoliko sati, što je korisnicima omogučilo da snime cjelovečernje filmove, dok je Betamax isprva imao kraće vrijeme snimanja, samo sat vremena.[4] Iako je kasnije Betamax produžio trajanje snimanja, VHS je bio i jeftiniji, te je stoga bio prihvatljiviji kupcima. Usprkos tome, početkom 2000-ih, još uvijek je oko 100.000 Amerikanaca koristilo stare Betamax uređaje te nudilo solidne cijene kako bi kupili nove primjerke.[5]

Izvori[uredi - уреди]