Piss Christ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Piss Christ je fotografija američkog umjetnika i fotografa Andresa Serrana snimljena 1987. godine. Prikazuje maleno plastično raspelo uronjeno u staklenu čašu umjetnikove mokraće. Djelo je na natjecanju Jugoistočnog centra za suvremenu umjetnost osvojilo "Nagradu u vizualnim umjetnostima"[1] koju je djelomično sponzorirala Nacionalna zaklada za umjetnost, američka vladina agencija koja podupire i financira umjetničke projekte.

Opis[uredi | uredi kod]

Fotografija prikazuje maleno plastično raspelo uronjeno u nešto što se doima žutom tekućinom. Umjetnik je opisao tvar kao vlastitu mokraću u staklenoj čaši.[2][3] Fotografija pripada seriji fotografija koje je Serrano načinio, a uključivale su klasične kipiće uronjene u razne tekućine — mlijeko, krv i urin.[4] Puni naslov djela jest Immersion (Piss Christ).[5][6] Fotografija je načinjena na papiru Cibachromu veličine 150x100 cm. Sjaji se, a boje su na njoj jako zasićene. Prikaz nalikuje zlatnu, ružičastu mediju koje uključuje konstelaciju sićušnih mjehurića. Bez Serranova navođenja da je tvar zapravo mokraća i bez naslova koji se odnosi na drugi naziv za mokraću, gledalac ne mora nužno razlikovati navedeni medij mokraću od medija slična izgleda kao što su jantar ili poliuretan.[7]

Serrano nije pripisao očigledan politički sadržaj Piss Christu i srodnim umjetničkim djelima već je nasuprot tomu naglasio njihovu neodređenost. Također je rekao da ovo djelo nema namjeru denuncirati religiju, već aludira na percipiranu komercijalizaciju ili obezvređivanje kršćanskih ikona u suvremenoj kulturi.[8]

Umjetnička kritičarka Lucy R. Lippard predstavila je konstruktivan okvir za formalnu vrijednost Serranova Piss Christa, koji je karakterizirala kao misterioznog i lijepog.[7] Ona piše da je djelo "mračno lijepa fotografska slika… maleno drveno i plastično raspelo postaje virtualno monumentalno u svom plutanju, fotografski uvećano, u duboku ružičastu sjaju koje je jednako zloslutno i slavno." Lippard predlaže da se formalne vrijednosti slike mogu razmatrati zasebno od ostala značenja.[9]

Recepcija[uredi | uredi kod]

Djelo je izazvalo skandal nakon što je izloženo 1989. godine, a omalovažavatelji među kojima su bili američki senatori Al D'Amato i Jesse Helms bjesnjeli su zbog toga što je Serrano dobio 15.000 $ za svoj rad, te 5.000 $ 1986. godine[10] od Nacionalne zaklade za umjetnost koju financiraju porezni obveznici. Serrano je primio prijetnje smrću i pisma mržnje, te izgubio novčanu potporu zbog ove kontroverzije.[11] Ostali su tvrdili da vladino financiranje Piss Christa krši odvojenost crkve od države.[12][13] Rad je vandaliziran u Nacionalnoj galeriji u Victoriji u Australiji, a galerijski službenici izvjestili su da su primili prijetnje smrću kao odgovor na Piss Christa.[14] Pristalice su tvrdile da je kontroverzija oko Piss Christa pitanje umjetničke slobode i slobode govora.[14]

Sestra Wendy Beckett, umjetnička kritičarka i katolička časna, izjavila je u televizijskom intervjuu s Billom Moyersom da ne smatra da je djelo blasfemično, već iskaz "što smo učinili Kristu": to jest, način na koji je suvremeno društvo počelo postupati prema Kristu i vrijednostima koje predstavlja.[15]

Tijekom retrospektive Serranova rada u Nacionalnoj galeriji u Vicotriji 1997. godine tadašnji katolički nadbiskup melbournski George Pell zahtijevao je naredbu od Vrhovnog suda u Victoriji da uskrati Nacionalnoj galeriji u Victoriji javno prikazivanje Piss Christa, što mu nije udovoljeno. Nekoliko dana poslije jedan je pokrovitelj pokušao ukloniti rad s galerijskog zida, a dva su mladića zatim napala djelo čekićem.[16] Ravnatelj NGV-a otkazao je priredbu navodno zbog zabrinutosti za Rembrandtovu izložbu koja se odvijala u isto vrijeme.[12]

Piss Christ je uključen u "Down by Law", "priredbu u priredbi" o identitetskoj politici i neposlušnosti koja je činila dio Whitneyjeva bijenala 2006. godine. Britanski TV dokumentarac Prokleti u SAD-u emitiran na Channel 4 istraživao je kontroverziju vezanu s Piss Christom.

Dana 17. travnja 2011. godine otisak Piss Christa vandalizirali su "izvan popravka" kršćanski prosvjednici tijekom njegova prikaza na izložbi Je crois aux miracles (Vjerujem u čudesa) pri Lambertovoj zbirci, muzeju suvremen umjetnosti u Avignonu u Francuskoj.[17][18] Serranova fotka Crkva slično je tomu vandalizirana u jednom napadu.

S početkom od 27. rujna 2012. godine Piss Christ bio je prikazan u galeriji Edwarda Tylera Nahema u New Yorku na priredbi Andresa Serrana "Tijelo i duh".[19] Religijske skupine i neki zakonodavci pozvali su predsjednika Baracka Obamu da denuncira umjetničko djelo, usporedivši ga s protuislamskim filmom Nevinošću Muslimana koji je Bijela kuća osudila isto mjeseca nešto prije.[20]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Johnson, Jennifer (9. travnja 1998). „NEA's Cloudy Future”. Albion Monitor. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-29. Pristupljeno 2006-02-15. 
  2. Monaco, Paul (2000). Understanding Society, Culture, and Television. Praeger. str. 100. ISBN 0-275-97095-7. 
  3. Mortensen, Preben (1997). Art in the social order: the making of the modern conception of art. SUNY Press. str. 13. ISBN 0-7914-3277-7. 
  4. Williams, Peter W. (1999). Perspectives on American religion and culture. Wiley-Blackwell. str. 400. ISBN 1-57718-117-4. 
  5. huffingtonpost, 2011
  6. The Guardian, 2011
  7. 7,0 7,1 Kester, Grant H. (1998). Art, activism, and oppositionality: essays from Afterimage. Duke University Press. str. 126. ISBN 0-8223-2095-9. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-02. Pristupljeno 2013-02-20. 
  8. Seeley, Bill (2002). Review—But Is It Art?. ISBN 978-0-8223-2095-1. Pristupljeno 2. rujna 2010. 
  9. Eldridge, Richard Thomas (2003). An introduction to the philosophy of art. Cambridge University Press. str. 211. ISBN 0-521-80135-4. 
  10. „NEA Annual Report 1986”. www.nea.gov. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-19. Pristupljeno 2013-02-20. 
  11. Fusco, Coco (jesen 1991). „Shooting the Klan: An Interview with Andres Serrano”. Community Arts Network. High Performance Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2009-09-13. Pristupljeno 2013-02-20. 
  12. 12,0 12,1 Casey, Damien (June 2000). „Sacrifice, Piss Christ, and liberal excess.” (Reprint). Law Text Culture. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-09. Pristupljeno 2009-09-02. 
  13. Catapano, Pete (1. travnja 2004). „Holy Art (!)”. PopPolitics.com. PopPolitics Media. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-28. Pristupljeno 2013-02-20. 
  14. 14,0 14,1 Roth, Martin (1999). „Chapter 10: When Blasphemy Came to Town”. Living Water to Light the Journey. MartinRothOnline.com. 
  15. Heartney, Eleanor (June 1998). „A consecrated critic—profile of popular television art critic Sister Wendy Beckett”. Art in America. [mrtav link]
  16. Error: no |title= specified when using {{Cite web}}”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-21. Pristupljeno 2013-02-20. 
  17. Sage, Alexandria (18. travnja 2011). „Vandalism and threats greet "Piss Christ" in France”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-26. Pristupljeno April 18, 2011. 
  18. „Une photographie d'art controversée détruite à Avignon”. lemonde.fr. 
  19. Massara, Kathleen (25. rujna 2012). „PISS CHRIST: Andres Serrano's Iconic Work On View At Edward Tyler Nahem Gallery”. The Huffington Post. Pristupljeno September 28, 2012. 
  20. Barnes, Todd (21. rujna 2012). „WH Silent Over Demands to Denounce ‘Piss Christ’ Artwork”. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-26. Pristupljeno September 28, 2012. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]