Opsada Balera

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Opsada Balera
Segment Filipinske revolucije i Špansko-američkog rata

Filipinske trupe pukovnika Tecsona u Baleru, maj 1899. godine. Tecson je desno od topa,
Datum 1. jul 1898 – 2. jun 1899
Lokacija Baler, Filipini
Ishod
  • predaja Balera nakon otpora koji je trajao mjesecima nakon službenog prekida neprijateljstava
Sukobljene strane
Prva Filipinska Republika Filipinska Republika Španija Kraljevina Španija  Sjedinjene Države
Komandanti i vođe
Prva Filipinska Republika Teodorico Novicio Luna
Prva Filipinska Republika Cirilo Gomez Ortiz
Prva Filipinska Republika Calixto Villacorta
Prva Filipinska Republika Antonio Santos
Prva Filipinska Republika Simon Ocampo Tecson
Prva Filipinska Republika Nemesio Bartolome
Prva Filipinska RepublikaFrancisco T. Ponce
Španija Enrique de Las Morenas y Fossí
Španija Juan Alonzo Zayas
ŠpanijaSaturnino Martin Cerezo
ŠpanijaRogelio Vigil
Sjedinjene Američke Države James Gillmore
Snage
800 [1]:19 50 pješadinaca
1 oficir
3 svećenika[1]:112
15 mornara
1 kuter[1]:52
Žrtve i gubici
nepoznati 15 umrlih od bolesti
2 umrla od rana
2 pogubljena
2 dezertirala[1]:112
5 poginulih
10 zarobljenih[1]:306

Opsada Balera je započela u ljeto 1898. godine za vrijeme Filipinskog rata za nezavisnost na istočnoj obali filipinskog otoka Luzon kada su filipinski pobunjenici nastojali zauzeti uporište španske vojske u naselju Baler u današnjoj provinciji Aurora. Baler, koji je godinu dana ranije bio nakratko zauzet u pobunjeničkom prepadu, je u međuvremenu bio relativno dobro utvrđen, a njegov komandant vješto koristio nepristupačnost terena što mu je omogućilo da mjesecima uspješno odbija višestruko nadmoćnije filipinske snage. Nekoliko mjeseci prije opsade je izbio špansko-američki rat u kome je Španija poražena i pristala predati Filipine pod vlast SAD, odnosno povući sve preostale snage. Garnizon se, međutim, odbio predati, držeći da su vijesti o miru ratno lukavstvo. U međuvremenu su Amerikanci zaratili sa svojim filipinskim saveznicima te je ekspedicija poslana sa ciljem da izbavi španski garnizon (koji je još uvijek Amerikance smatrao neprijateljima) zarobljena od Filipinaca. Poručnik Saturnino Martin Cerezo je grad predao tek kada su pobunjenici kroz svoje linije propustili španskog potpukovnika Cristobal Aguilar y Castanedi, koji je Cerezu donio španske novine sa vijestima o završetku rata. Od 50 pripadnika garnizona, opsadu je preživjelo njih 37, pri čemu je najveći broj stradao od bolesti, a samo manji dio od neprijateljske vatre. Emilio Aguinaldo, filipinski pobunjenički vođa, je duboko impresioniran njihovom hrabrošću, 30. juna izdao ukaz kojim se oni ne smiju tretirati kao ratni zarobljenici nego kao "prijatelji" te da ih se smjesta repatrira u Španiju. Taj se dan na Filipinima obilježava kao Filipinsko-španski dan prijateljstva. Preživjeli su postali poznati kao "Posljednji na Filipinima" (španski: Los Ultimos de Filipinas) te su po dolasku u Barcelonu slavljeni kao heroji.

O opsadi je godine 1945. u Španiji snimljen film pod naslovom Los últimos de Filipinas, a na Filipinima 2008. film pod naslovom Baler.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Westfall, M., 2012, The Devil's Causeway, Guilford: Lyons Press, ISBN9780762780297


V. također[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]