Operacija Lam Son 719

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Operacija Lam Son 719
Segment Vijetnamskog rata
Datum 8. februar – 25. mart 1971
Lokacija jugoistočni Laos
Ishod sjevernovijetnamska pobjeda
Sukobljene strane
 Južni Vijetnam
 Sjedinjene Države
Kraljevina Laos
 Sjeverni Vijetnam
Laos Pathet Lao
Komandanti i vođe
Južni Vijetnam Hoàng Xuân Lãm Sjeverni Vijetnam Lê Trọng Tấn (vojno vodstvo)
Sjeverni Vijetnam Lê Quang Đạo (političko vodstvo)
Snage
Južni Vijetnam 20.000 trupa (na početku)
Sjedinjene Američke Države 10.000 trupa za podršku (u Južnom Vijtenamu)
Ratno zrakoplovstvo SAD
~25.000 to ~35.000 trupa
Žrtve i gubici
Južni Vijetnam izvor 1 (SAD): 1.529 poginulih
5.483 ranjenih
625 nestalih[1]
izvori 2: 8.483 poginulih
12.420 ranjenih
691 nestalih[2]
1,149 captured[3]

Sjedinjene Američke Države 253 poginulih
1.149 ranjenih
38 nestalih[4]

izvori PAVN: 2.163 poginulih i 6.176 ranjenih[5]

Operacija Lon Sam 719 vijetnamski: Chiến dịch Lam Sơn 719 ili Chiến dịch đường 9 – Nam Lào); engleski: Operation Lon Sam 719) je bila ofenzivna operacija koju su početkom 1971. trupe južnovijetnamske vlade uz američku zračnu, artiljerijsku i drugu podršku izvele protiv sjevernovijetnamskih trupa smještenih na jugoistoku tada službenog neutralnog Laosa. Cilj napada je bio neutralizacija sjevernovijetnamskih baza, odnosno prekidanje Ho Ši Minovog puta kojim su se preko teritorija Laosa i Kambodže sa sjevera opskrbljivali komunistički gerilci Viet Conga u Južnom Vijetnamu. Akciju je odobrio američki predsjednik Richard Nixon, ohrabren rezultatima slične operacije u Kambodži prije godinu dana; dodatni motiv je bilo nastojanje da se nastavi proces "vijetnamizacije" rata, odnosno stvore preduvjeti južnovijetnamskim snagama da se samostalno mogu suprotstavljati prije najavljenog američkog povlačenja. Tokom akcije je, dijelom i zbog žestoke reakcije američke javnosti na prethodnu eskalaciju, američkim trupama bilo izričito zabranjeno sudjelovanje u borbama u Laosu; one su svoje aktivnosti ograničile na posrednu podršku. Iako je južnovijetnamska ofenziva ispočetka dobro napredovala, ubrzo se ispostavilo da sjevernovijetnamske snage, za razliku od Kambodže, ne samo pružaju žestok otpor, nego su bile i spremne na protuofenzivu. Pod udarima sjevernovijetnamskih snaga, i pretrpivši teške gubitke, južnovijetnamske snage su prisiljene na povlačenje preko granice. Pobjeda kojom je osiguran Ho Ši Minov put je sjevernovijetnamsko vodstvo potaklo da sljedeće godine pokrene tzv. Uskršnju ofenzivu sa kojom je namjeravala Južnom Vijetnamu nanijeti konačni vojni poraz.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. William Nolan, Into Laos. Novato CA: Presidio Press, 1986, tr. 358
  2. US XXIV Army. David Fulgham & Terrence Maitland, South Vietnam on Trial. Boston: Boston Publishing Company, 1984, tr. 90
  3. <http://www.btlsqsvn.org.vn/danhnhan_Trandanh/?%5E?=87.
  4. [1]
  5. Viện Sử học, Lịch sử Việt Nam 1965–1975, NXB Khoa học xã hội, Hà Nội – 2002.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]