Nikita Stifat
Nikita Stifat (grč. Νικητας Στηθατος) je bio pravoslavni monah, iguman Studitskog manastira, teolog, bogoslov i pisac. Bio je pobornik isihazma.
Biografija[uredi | uredi kod]
Nikita Stifat je rođen oko 1005. godine. U 14-toj godini odlazi u Studitski manastir.[1] Bio je učenik svetog Simeona Novog Bogoslova. Od njega je primio učenje isihazma, a nakon njegove smrti nastavio da upražnjava. Nikita je dobio nadimak "Stifat" ("hrabar") zbog osudu Konstantina Monomaha za njegovu vezu sa Marijom Sklirenom .[2]
Godine 1054., u ime patrijarha Mihaila Kirularia, u kontekstu rastućeg raskola između istočne i zapadne crkae, koji je ubrzo doveo do Velikog raskola, Nikita je učestvovao u sporu o beskvasnom hlebu i napisao niz radova protiv latinskih običaja: posta u subotu, celibat i posebno bezkrvni hleb. Ovi radovi postali su poznati ne samo među Grcima, već i na Zapadu. Kardinal Humbert napisao je protest protiv njegovih spisa, i nakon što je ubrzo ušao u sastav latinske delegacije u Carigradu, on se sukobio s njim. Kada je Humbert posetio Studijski manastir zajedno sa svojim carem u sklopu putovanja u Vizantiju, između njega i Nikite je otvorena rasprava, koji je on napustio nezadovoljan argumentima Nikite.
Nikita Stifat je umro 1090. godine. Pred kraj života, izabran je za igumana Studistskog manastira. Njegovi radovi delom su sačuvani u Krmčiji Svetoga Save.
