Nenasilni otpor

Izvor: Wikipedia

Nenasilni otpor (ili nenasilna akcija) je naziv koji se koristi za praksu primjene moći za postizanje društveno-političkih siljeva kroz simboličke proteste, ekonomsku ili političku neko-operaciju, građanski neposluh i druge metode koje ne sadrže nasilje. Smatra se jednim od glavnih načela nenasilja.

Pasivni otpor ima slično značenje, koje implicira otpor kroz inerciju ili ne-energičnu suradnju, što je suprotno otporu kroz aktivni antagonizam.

Kao i druge strategije društvene promjene, nenasilna akcija se može pojaviti u različitim oblicima i stupnjem. Može, na primjer, uključivati različite oblike informatičkog rata, protestne umjetnosti, lobiranja, neplaćanje poreza, bojkote, sankcije, pravne/diplomtakse manevere, materijalnu sabotažu, podzemne željeznice, načelno odbijanje nagrada/počasti, dežuranje pred uredima, bdijenja, dijeljenje letaka i/ill opće štrajkove.

Neki politički naučnici drže da je veliki broj raznih pokreta preuzeo nenasilni otpor kao svoju glavnu metodu postizanja političkih ciljeva, da se nenasilje kao metoda može razlikovati od načelnog moralna stava o nenasilju.