Nacionalni vojni savjet (Surinam)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Iako inicijalno nije bio na čelu Savjeta, Dési Bouterse ubrzo se profilirao kao najmoćniji član te je preuzeo vodstvo nad Savjetom i državom od Badrisseina Sitala, vladajući kao diktator sve do 1987. godine.

Nacionalni vojni savjet (nizozemski: Nationale Militaire Raad, NMR) bio je naziv za vojnu huntu koja je od 25. veljače 1980. do 25. studenog 1987. godine vladala Surinamom. Nacionalni vojni savjet došao je na čelo Surinama nakon vojnog udara 1980. godine te je uspostavilo vojnu diktaturu koja je trajala sve do izbora 1987. godine. Savjetom je isprva predsjedao časnički namjesnik Badrissein Sital, međutim predvodnik puča, Dési Bouterse, ubrzo ga je zamijenio kao čelnik Savjeta i surinamski diktator. Savjet je brojao ukupno osam članova:[1]

Vojni puč predvodila je skupina od 16 narednika, tzv. "Šesnaestorka", s Bouterseom na čelu, međutim samo dva člana te grupe – Bouterse i Horb – postali su članovi Savjeta. Abrahams, Neede i Sital nalazili su se, u vrijeme puča, u kasarni Memre Boekoe, gdje su bili zatvoreni zbog sukoba s premijerom Arronom. Politički savjetnici Savjeta bili su mahom ljevičarski političari Eddy Bruma, Frank Leeflang, Fred Derby, Rubin Lie Pauw Sam, Iwan Krolis i Henk Herrenberg. Iako Bouterse nikada nije bio otvoreni pobornik komunizma, države Istočnog bloka pružile su podršku pučistima 1980. godine, a Bouterse je nakon puča izgradio jako bliske odnose s Kubom, koji su se, istina, raspali nakon američke invazije Grenade; tada je Bouterse raskinuo odnose s Kubom bojeći se američke intervencije u Surinamu.[2]

Nakon svrgavanja Arrona, Henk Chin A Sen[3] je odlukom Savjeta postao novi premijer (za zamjenika mu je imenovan André Haakmat),[4] a Savjet je vodio pregovore s predsjednikom Ferrierom oko održavanja kontinuiteta demokratske vlaavine i ustavnog poretka, no i Ferrier je bio prisiljen podnijeti ostavlu u kolovozu 1980. godine.[5] Iako je Savjet nastavio imenovati predsjednike, svi su oni redom bili marionete Désija Boutersea, koji se ubrzo profilirao kao de facto državni poglavar Surinama. Savjet je inicijalno vodio dosta umjerenu politiku, ali ubrzo se formiralo nekoliko značajnijih krila, a sredinom 80-ih godina, diktatura je značajno pooštrena. U rujnu 1980. godine, ljevičari unutar Savjeta, Joemman, Mijnals i Sital, uhapšeni su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne zbog navodne urote, međutim to je ubrzo poništeno. Naime, plašeći se Haakmatovog rastućeg utjecaja, Bouterse je i sam "skrenuo ulijevo" te je ubrzo oslobodio trojicu osuđenih članova Savjeta te im dao visoke funkcije u vlasti, dok je Haakmat smijenjen 1981. godine.[6] Jačanje veza sa socijalističkim vladama u Nikaragvi, Grenadi i Kubi dovelo je do prosvjeda 1982. godine, a koji su posljedično doveli i do zloglasnih Decembarskih ubojstava; navodno je grenadski premijer Maurice Bishop imao značajan utjecaj na Boutersea u tom razdoblju, međutim Savjet je vrlo brzo odustao od aktivnog provođenja socijalističke politike nakon američke invazije na Grenadu.

Diktatura je s vremenom pooštrena: uveden je policijski sat, država je nastavila obračun s političkim oponentima, a temeljna prava i slobode su sve više ograničavani. Ipak, nakon 1985. godine, Bouterse se suočavao sa sve većim vanjskim i unutrašnjim pritiskom, tako da je diktatura postepeno popuštala, a nakon usvajanja Ustava 1987. godine i organiziranja izbora iste godine, Nacionalni vojni savjet formalno je raspušten.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Caribbean Review (1980). „The Year of the Sergeants”. University of Florida. Pristupljeno 22 June 2020. 
  2. „Suriname Ousts Envoy And Halts Cuba Pacts”. The New York Times. 27 October 1983. Pristupljeno 14 December 2020. 
  3. „Chin A Sen onder druk afgetreden” (nl). Reformatorisch Dagblad via Digibron. 5 February 1982. Pristupljeno 23 June 2020. 
  4. „Haakmat op zware post in Suriname” (nl). Nieuwe Leidsche Courant. 16 August 1980. str. 7. 
  5. „Suriname President Ousted in Army-Backed Coup; U.S. Says Capital Is Calm”. The New York Times. 15 August 1980. Pristupljeno 14 December 2020. 
  6. „Haakmat schaakmat” (nl). Leidse Courant. 7 January 1981. str. 1. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]