Mucin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mikrografija prikazuje ćelije sa prominentnim citoplazmatičnim vakuolama koje sadrže mucin

Mucini su familija proteina visoke molekulske mase, koji su ekstenzivno glolozilovani (glikokonjugati). Njih proizvode epitelna tkiva većine životinja.[1] Ključna karakteristika mucina je njihova sposobnost formiranja gelova, te su stoga oni ključna komponenta većine želatinoznih sekrecija. Oni imaju mnoštvo funkcija, od lubrikacije do ćelijske signalizacije do formiranja ćelijskih barijera.[1] Oni često imaju inhibitornu ulogu.[1] Neki mucini su vezani za kontrolu mineralizacije,[2] kalcifikacije ehinoderma[3] i formiranja kostiju kod kičmenjaka.[4] Oni se vezuju za patogene kao deo imunksog sistema. Prekomerno izražavanje mucinskih proteina, posebno MUC1 je vezano za mnoge tipove kancera.[5]

Geni[uredi | uredi kod]

Postoji najmanje 19 mucinskih gena kod čoveka: MUC1, MUC2, MUC3A, MUC3B, MUC4, MUC5AC, MUC5B, MUC6, MUC7, MUC8, MUC12, MUC13, MUC15, MUC16, MUC17, MUC19, i MUC20.[6]

U vazdušne kanale se prvenstveno izlučuju MUC5AC i MUC5B, dok se MUC2 uglavnom izlučuje u creva.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Marin, F.; Luquet, G.; Marie, B.; Medakovic, D. (2007). Current Topics in Developmental Biology Volume 80. Molluscan Shell Proteins: Primary Structure, Origin, and Evolution. Current Topics in Developmental Biology. 80. pp. 209. DOI:10.1016/S0070-2153(07)80006-8. ISBN 9780123739148. 
  2. Marin, F.; Corstjens, P.; De Gaulejac, B.; De Vrind-De Jong, E.; Westbroek, P. (2000). „Mucins and molluscan calcification. Molecular characterization of mucoperlin, a novel mucin-like protein from the nacreous shell layer of the fan mussel Pinna nobilis (Bivalvia, pteriomorphia)”. The Journal of Biological Chemistry 275 (27): 20667–20675. DOI:10.1074/jbc.M003006200. PMID 10770949. 
  3. Boskey, A. (2003). „Biomineralization: an Overview”. Connective Tissue Research 44 (1): 5–9. DOI:10.1080/713713622. PMID 12952166. 
  4. RJ Midura, VC Hascall (1996). „Bone sialoprotein-a mucin in disguise?”. Glycobiology 6 (7): 677–81. DOI:10.1093/glycob/6.7.677. PMID 8953277. 
  5. Niv Y (April 2008). „MUC1 and colorectal cancer pathophysiology considerations”. World J. Gastroenterol. 14 (14): 2139–41. DOI:10.3748/wjg.14.2139. PMC 2703837. PMID 18407586. 
  6. Perez-Vilar, J; Hill, RL (2004). „Mucin Family of Glycoproteins”. Encyclopedia of Biological Chemistry (Lennarz & Lane, EDs.) (Oxford: Academic Press/Elsevier) 2: 758–764. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ali M, Hutton D, Wilson J, Pearson J (September 2005). „Major Secretory Mucin Expression in Chronic Sinusitis”. Otolaryngology - Head and Neck Surgery 133 (3): 423–428. DOI:10.1016/j.otohns.2005.06.005. PMID 16143194. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]