Mary Seacole

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mary Seacole

Mary Jane Seacole (23. studenog 1805. - 14. svibnja 1881.) bila je Britanka jamajkanskog porijekla i medicinska sestra te poslovna žena.[1] Tijekom Krimskog rata je osnovala "britanski hotel" koji je imao udobne odaje za bolesne časnike i prostorije za objed te je pružala pomoć i zdravstvenu njegu ranjenim vojnicima na bojnom polju. Tijekom rata je upoznala i najpoznatiju medicinsku sestru u povijesti - Florence Nightingale.[2] Dolazeći iz tradicije jamajkanskih i zapadnoafričkih "doktrina", Seacole je pokazala "suosjećanje, vještinu i hrabrost dok je njegovala vojnike tijekom Krimskog rata", koristeći biljne lijekove.[3] Posthumno je odlikovana Jamajkanskim ordenom zasluga 1991. Godine 2004. proglašena je najznačajnijom crnom Britankom.[4]

Rani život[uredi | uredi kod]

Mary Seacole rođena je kao Mary Joan Grant u Kingstonu na Jamajci 1805. Interes za medicinu i njegovanje pacijenata je naslijedila od majke. Njena majka, nadimka "Doktorica", njegovala je vojne časnike i njihove obitelji na smještaju East Street, u Kingstonu. U dvanaestoj godini, nakon mnogo promatranja, Seacole je bilo dopušteno pomoći majci s pacijentima.

Kada je na Jamajci 1850-tih izbila epidemija kolere, Seacole je bila jedna od žrtava no nakon uspješnog oporavka preselila se u Panamu kako bi s bratom vodila hotel za bolesne.[5] Dok je bila tamo, dijagnosticirala je možda prvi slučaj kolere u toj regiji.[6] Ponovno, 1853. godine kada je žuta groznica bjesnila po cijeloj Jamajci, Seacoleove su vještine došle do izražaja. Vratila se u Panamu 1854. kada je izbila epidemija u toj zemlji. Nastavila je pomagati u liječenju žrtava kolere i kao rezultat toga postala je poznata kao "žuta žena s Jamajke s lijekom protiv kolere".

Krimski rat[uredi | uredi kod]

Nakon što je započeo Krimski rat, Seacole je odlučila ponuditi svoje usluge medicinske sestre. Mnogi su vojnici umirali ne samo od rana zadobivenih na bojišnicama, već i od bolesti poput kolere i dizenterije. Seacole je vjerovala da bi njezino iskustvo s tim bolestima bilo od koristi na Krimu.

U svom nastojanju da radi kao medicinska sestra na Krimu, napisala je pismo Florence Nightingale, koja je bila odgovorna za regrutiranje medicinskih sestara za Krim. Ipak, njezin pokušaj bio je neuspješan.[7] Nastavila je tražiti pomoć i podršku pri odlasku na Krim no svi njezini ponovljeni pokušaji su se pokazali uzaludnima zbog rasizma koji je u tom vremenu bio iznimno prisutan. Slijedom toga, odlučila je otići sama uz pomoć svojih resursa.[8]

U vrijeme kada je otputovala na Krim 1854. još nije postojala formalna obuka medicinskih sestara; to je započela Florence Nightingale nakon rata. Mary nije imala nikakvih profesionalnih kvalifikacija jer ženama u to vrijeme nije bilo dopušteno školovati se ili raditi u zdravstvenom sustavu. Medicinske sestre su bile zadužene za podcijenjene poslove poput čuvanja pacijenata, hranjenja, pražnjenja njihovih noćnih posuda i pranja posteljine.[2]

Seacole je često posjećivala vojne postrojbe kao trgovkinja prodavajući svoje namirnice i medicinske potrepštine u blizini britanskog logora, u rovovima oko Sevastopolja i u dolini Tchernaya. Bila je nadaleko poznata britanskoj vojsci kao "Majka Seacole".[9]

Nakon smrti[uredi | uredi kod]

Nakon njezine smrti bila je zaboravljena gotovo cijelo stoljeće, ali je kasnije prepoznata po svom uspjehu. Njezina autobiografija, Čudesne avanture gospođe Seacole u brojnim zemljama (1857.) koja broji  jedna je od najranijih autobiografija žene mješovite rase.

Podržavatelji Florence Nightingale, posebno The Nightingale Society u više navrata su osporavali njezin značaj i argumentirali da su njezina postignuća preuveličavana.[10][11]

24. studenog 2003. je pokrenuta kampanja za podizanje kipa u Londonu njezinu čast. Riječi koje je novinar William Howard Russell napisao u The Timesu 1857. urezane su na Seacoleov kip: "Vjerujem da Engleska neće zaboraviti onu koja je njegovala bolesne, koja je tražila njezine ranjenike kako bi im pomogla i pružila im pomoć i koja je obavljala posljednje službe za neke od njezinih slavnih mrtvih."[11] Skulptura je postavljena u Paddingtonu 2013.[12]

Racing Green Pictures s producentom Billy Petersonom trenutno snima biografski dugometražni film o njezinu životu. U glavnoj ulozi je Gugu Mbatha-Raw kao Mary Seacole.[13] Kratka animacija o Mary Seacole adaptirana je iz knjige pod naslovom Mother Seacole, objavljene 2005. u sklopu obilježavanja dvjestote obljetnice.[14] Seacole je također predstavljena u BBC -jevoj emisiji Horrible Histories, gdje je tumači Dominique Moore.

14. listopada 2016. Google ju je proslavio Google Doodle -om.[15]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Anionwu, Elizabeth Nneka (2012.). „Mary Seacole: nursing care in many lands”. British Journal of Healthcare Assistants 6(5): 244–248. [mrtav link]
  2. 2,0 2,1 Mary Seacole, Creole Doctress, Nurse and Healer (en-US) (2018-10-21).
  3. Read Mary’s Story (en-US).
  4. „Nurse named greatest black Briton” (en-GB). 2004-02-10. Pristupljeno 2021-09-24. 
  5. Jamaica's 1851 cholera outbreak (en) (2010-11-03).
  6. Mary Seacole (1805-1881) (en-US) (2017-05-02).
  7. Seacole, Mary (14. lis 2007.). Wonderful Adventures of Mrs. Seacole in Many Lands (na Engleski).
  8. Seacole, Mary (1857). Wonderful Adventures of Mrs Seacole in Many Lands, str. 73-81, London: James Blackwood. ISBN 978-0140439021
  9. Mary Seacole (2021-04-11). Archived from the original on 2021-04-11. Preuzeto 2021-09-25.
  10. Professor Lynn McDonald on Mary Seacole. Archived from the original on 2021-09-24. Preuzeto 2021-09-25.
  11. 11,0 11,1 The scary reason why Florence Nightingale fans are so furious (en) (2016-10-14).
  12. thelondonphile (2013-05-29). New Paddington sculptures (en).
  13. Stratton, Charlie, Seacole, Racing Green Pictures, pristupljeno 2021-09-24 
  14. Young, Jason (2005-10-03), Mother Seacole, African Caribbean Community Library, Arts About Wandsworth, Barnet Brookside, pristupljeno 2021-09-24 
  15. U čast Mary Seacole (hr).