Legio II Italica

Izvor: Wikipedia
Simbol II Italice, vučica sa blizancima, na antoninianusu koga je dao iskovati Galijen. Na glavi postoji natpisLEG II ITAL VII P VII F, "Legio II Italica sedam puta vjerna i odana".

Legio secunda Italica (Druga italijanska legija) bila je rimska legija koju je godine 165. formirao car Marko Aurelije zajedno sa I Italicom kako bi ojačao obranu Carstva u vrijeme kada je ratovalo istovremeno sa Partima i Germanima. Naziv "italijanska" se odnosi na sastav ljudstva, odnosno regrute koji su bili rodom iz Italije. Simbol legije je bila vučica sa blizancima, što je bila referenca na mit o osnivanju Rima, odnosno Romula i Rema, sa kojima su se uspoređivali su-vladari Marko Aurelije i Lucije Ver.

Legija je uglavnom djelovala u provinciji Norik gdje su bili česti upadi germanskih plemena. Sjedište joj je bilo u Lauriacumu (današnji Lorch). Godine 193. je imala važnu ulogu u doiasku Septimija Severa na vlast te caru kasnije pomogla u pohodima protiv suparnika Pescenija Nigera i Klodija Albina. Njenu važnost za održavanje careva na vlasti je u 3. vijeku priznao Galijen sa nizom počasti. Posljednji spomen te legije datira iz 5. vijeka kada je još uvijek čuvala rimsku granicu na Dunavu.

Napomene[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Eksterni izvori[uredi - уреди]