Ledena kapa Quelccaya

Izvor: Wikipedia
Quelccaya Ice Cap
Quelccaya Glacier.jpg
Tip Mountain glacier/Icecap
Lokacija Peru
Koordinate 13°56′0″S70°50′0″W
Površina 44 km² (17 mi²)
Terminus vanjski ledenjaci
Status Retreating

Ledena kapa Quelccaya je najveće zaleđeno područje u tropima. Smještena je oblasti Cordillera Oriental u Andama u Peruu, odnosno na prosječnoj visini od 5.470 metara (18,600 ft) te se prostire na površini od 44 kvadratna kilometra (17 mi²). Kao što je slučaj s većinom ledenjaka na Zemlji, i Ledena kapa Quelccaya se značajno povukla otkako je prvi put proučavana, odnosno od godine 1978. ledena kapa je izgubila 20% svoje mase.[1] Stopa povlačenja ledenog pokrova se također počela ubrzavati. Uspoređujući snimke iz 1963. i 1878. procijenjen je godišnje povlačenje od 4.7 metra (15.4 ft). U prvih nekoliko godina 21. vijeka, godišnje povlačenje je procijenjeno na 205 metara (672 ft),odnosno 40 puta brže.[2] Najveći vanjski ledenjak Ledene kape Quelccaya je ledenjak Qori Kalis, koji se također značajno povukao od 1963.

Proučavanje ledene jezgre[uredi - уреди]

1975-2000 Landsat animacija uz pomoć boje, ledenjak Qori Kalis se nalazi lijevo u centru

Uzorci ledene jezgre iz Quelccaya datiraju 2.000 godina u prošlost i pokazuju promjene atmosferskih prilike. U tim uzorcima razmjer izotopa kisika, kisik-18 prema kisiku-16, je naglo porastao u posljednjih 50 godina, što je jasan znak široko rasprostranjenog trenda zatopljavanja. Kako se glacijalni led povlači, tako pokazuije skoro potpuno sačuvane nefosilizirane primjerke bilja koji su datirani prije 5.600 godina, što indicira da je prije 50 vijekova ledena kapa bila daleko manja nego što je sada.[3]

Ledene jezgre uzete iz ledenjaka Upper Fremont u američkog državi Wyoming su također pokazali preklapanje s promjenama u omjeru kisikovih itotopa pronađenih u uzorcima ledene jezgre iz Ledene kape Quelccaya. Oba seta primjeraka pokazuju da se ova promjena dogodila tokom sredine 19. vijeka, na kraju malog ledenog doba, odnbosno perioda hladnijih globalnih temperatura između 1550 i 1850. Nagle promjene u omjeru kisikovih izotipa pronađenim u uzorcima ledenih jezgara iz ova dva ledenjaka, koja su udaljena jedni od drugih, pružaju dokaze o nagloj promjeni klime na srednjim geografskim širinama planeta.[4]

Citirane bilješke[uredi - уреди]