Jovan Ćirilov
| Jovan Ćirilov | |
|---|---|
Jovan Ćirilov |
|
| Rođen/a | 30. august 1931. Kikinda |
Jovan Ćirilov je srpski teatrolog, književnik i jedan od najvećih delatnika srpskog pozorišta i srpske kulture, rođen 1931. godine u Kikindi.
Sadržaj/Садржај |
Bigrafija [uredi - уреди]
Posle završene škole u Kikindi, upisao je i diplomirao filozofiju na beogradskom univerzitetu 1955. godine. Bio je na čelu Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1985-1999. godine, a pre toga od 1956. dramaturg u tom pozorištu, kao i u Ateljeu 212 od 1967. do 1985. godine. Od osnivanja 1967. godine do danas je umetnički direktor i selektor Bitefa. Od 2001. do 2007. godine je predsednik Nacionalne komisije Jugoslavije, a potom Srbije, pri Unesku.
Napisao drame “Soba za četvoricu” i “Dom tišine” (sa Miroslavom Belovićem), scenarija za filmove Vladana Slijepčevića „Pravo stanje stvari“, “Štićenik”, “Kuda posle kiše” (filmova prikazanih u Veneciji, Moskvi i Puli), radio drame “Vetroviti drumovi” (na nemačkom Radio Hamburg), “Mehanička sekretarica” i dr. Adaptirao za scenu “Prokletu avliju” Ive Andrića, a sa Belovićem “Otkriće” Dobrice Ćosića.
Autor je romana, više zbirki pesama, teatroloških eseja, knjiga uspomena, antologija drama (srpske savremene drame na engleskom jeziku, engleske i američke savremene drame, najkraćih drama na svetu) i rečnika. Preveo je drame Kristofera Fraja, Brehta, Ženea, Stoparda, Sama Šeparda, Mameta, Marbera i mjuzikla «Kosa».
Pisac kolumni, u NIN Reč nedelje (od 1986. do danas), dve kolumne nedeljno u Blicu („Pozorištarije” i “Sa rukama u džepovima”) i pozorišne dnevnike u listu Ludus.
Govori nemački, engleski, francuski, španski i italijanski a zna i osnovne principe kineskog jezika.
Objavljene knjige [uredi - уреди]
- "Putovanje po gramatici", pesme, 1972.
- "Neko vreme u Salcburgu", roman, 1980.
- "Uzaludna putovanja, pesme", 1989.
- "Reč nedelje", zbirka tekstova (kolumne), 1997. i 2006.
Teatrološka dela:
- "Putovanje po pozorištu", 1988.
- "Dramski pisci moji savremenici", 1989.
- "Pozorištarije", 1998.
- "Dnevnici", 1999.
Rečnici:
- "Rečnik novih reči", 1982.
- "Rečnik pesničkih slika", 1985.
- "Novi rečnik novih reči", 1991.
- "Srpsko-hrvatski rečnik varijanata (inačica), 1989. i 1994.
Antologije [uredi - уреди]
- "Najkraće drame na svetu" (kratke drame, KOV, Vršac, 1999)
- "Kratke, kraće i najkraće drame na svetu" (kratke drame, KOV, Vršac, 2008)
Nagrade [uredi - уреди]
Dobitnik je
- dve Sterijine nagrade - za novinsku pozorišnu kritiku i za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti,
- Statuete Joakim Vujić koju dodeljuje Knjaževsko-srpski teatar iz Kragujevca (1990).
- nagrade Fondacije "Braća Karić" za publicistiku i
- Oktobarske nagrade Grada Beograda za životno delo.
- Francuska ga je nagradila ordenom „Vitez umetnosti i književnosti“ (1992).
- Srbija ga je odlikovala Sretenjskim ordenom trećeg stepena (2012)