Jovan Ćirilov

Izvor: Wikipedia
Jovan Ćirilov

Jovan Ćirilov
Rođen/a 30. august 1931. (1931-08-30) (starost 81)
Kikinda

Jovan Ćirilov je srpski teatrolog, književnik i jedan od najvećih delatnika srpskog pozorišta i srpske kulture, rođen 1931. godine u Kikindi.

Sadržaj/Садржај

Bigrafija [uredi - уреди]

Posle završene škole u Kikindi, upisao je i diplomirao filozofiju na beogradskom univerzitetu 1955. godine. Bio je na čelu Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1985-1999. godine, a pre toga od 1956. dramaturg u tom pozorištu, kao i u Ateljeu 212 od 1967. do 1985. godine. Od osnivanja 1967. godine do danas je umetnički direktor i selektor Bitefa. Od 2001. do 2007. godine je predsednik Nacionalne komisije Jugoslavije, a potom Srbije, pri Unesku.

Napisao drame “Soba za četvoricu” i “Dom tišine” (sa Miroslavom Belovićem), scenarija za filmove Vladana Slijepčevića „Pravo stanje stvari“, “Štićenik”, “Kuda posle kiše” (filmova prikazanih u Veneciji, Moskvi i Puli), radio drame “Vetroviti drumovi” (na nemačkom Radio Hamburg), “Mehanička sekretarica” i dr. Adaptirao za scenu “Prokletu avliju” Ive Andrića, a sa Belovićem “Otkriće” Dobrice Ćosića.

Autor je romana, više zbirki pesama, teatroloških eseja, knjiga uspomena, antologija drama (srpske savremene drame na engleskom jeziku, engleske i američke savremene drame, najkraćih drama na svetu) i rečnika. Preveo je drame Kristofera Fraja, Brehta, Ženea, Stoparda, Sama Šeparda, Mameta, Marbera i mjuzikla «Kosa».

Pisac kolumni, u NIN Reč nedelje (od 1986. do danas), dve kolumne nedeljno u Blicu („Pozorištarije” i “Sa rukama u džepovima”) i pozorišne dnevnike u listu Ludus.

Govori nemački, engleski, francuski, španski i italijanski a zna i osnovne principe kineskog jezika.

Objavljene knjige [uredi - уреди]

  • "Putovanje po gramatici", pesme, 1972.
  • "Neko vreme u Salcburgu", roman, 1980.
  • "Uzaludna putovanja, pesme", 1989.
  • "Reč nedelje", zbirka tekstova (kolumne), 1997. i 2006.

Teatrološka dela:

  • "Putovanje po pozorištu", 1988.
  • "Dramski pisci moji savremenici", 1989.
  • "Pozorištarije", 1998.
  • "Dnevnici", 1999.

Rečnici:

  • "Rečnik novih reči", 1982.
  • "Rečnik pesničkih slika", 1985.
  • "Novi rečnik novih reči", 1991.
  • "Srpsko-hrvatski rečnik varijanata (inačica), 1989. i 1994.

Antologije [uredi - уреди]

  • "Najkraće drame na svetu" (kratke drame, KOV, Vršac, 1999)
  • "Kratke, kraće i najkraće drame na svetu" (kratke drame, KOV, Vršac, 2008)

Nagrade [uredi - уреди]

Dobitnik je

  • dve Sterijine nagrade - za novinsku pozorišnu kritiku i za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti,
  • Statuete Joakim Vujić koju dodeljuje Knjaževsko-srpski teatar iz Kragujevca (1990).
  • nagrade Fondacije "Braća Karić" za publicistiku i
  • Oktobarske nagrade Grada Beograda za životno delo.
  • Francuska ga je nagradila ordenom „Vitez umetnosti i književnosti“ (1992).
  • Srbija ga je odlikovala Sretenjskim ordenom trećeg stepena (2012)

Vanjske veze [uredi - уреди]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu: