Inicijalni volumen distribucije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Inicijalni volumen distribucije je farmakološki termin koji se koristi za kvantifikaciju distribucije leka u telu relativno skoro nakon oralnog ili intravenoznog doziranja leka, i pre nego što lek dostigne ravnotežno stanje.[1] Nakon raspodele leka, merenje krvnog nivoa daje indikaciju prividnog volumena distribucije. Izračunavanje inicijalnog volumena distribucije se vrši na isti način kao i kod prividnog.

Inicijalni volumen distribucije je definisan jednačinom:[2]

gde je:

  • Q = totalna količina leka u telu po jedinic mase tela (kg), i.e. doza
  • Cp = koncentracija leka u plazmi

Doza leka koja je neophodna da bi ostvarila potrebna koncentracija u plazmi se može izračunati, ako je poznata VD vrednost. Taj parameter nije fiziološka vrednost, nego je prvenstveno zavistan od načina na koji je se lek raspodeljuje u telu kao funkcija fizikohemijskih svojstava, e.g. rastvorljivosti, naelektrisanja, veličine molekula, itd.

Volumen distribucije se tipično izražava u (ml ili l)/kg telesne težine. VD kod dece je tipično veći nego kod odraslih, mada su deca manja i lakša. Promene telesne kompozicije sa godinama uzrokuju smanjenje VD vrednosti.

VD se takođe može koristiti za određivanje brzine kojom lek prelazi u tkivne kompartmane iz krvi:

gde je:

  • VP = zapremina plazme
  • VT = očevidna zapremina tkiva
  • fu = nevezana frakcija u plazmi
  • fut = nevezana frakcija u tkivu

Reference[uredi | uredi kod]

  1. William E. Evans, Jerome J. Schentag, William J. Jusko (1999). Applied Pharmacokinetics, Principles of Therapeutic Drug Monitoring (3 izd.). Vancouver, Wa: Applied Therapeutics Inc. ISBN 0-915486-15-6. 
  2. Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG. (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10 izd.). New York: McGraw-Hill. DOI:10.1036/0071422803. ISBN 0-07-135469-7.