Hipólito Yrigoyen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu


Juan Hipólito del Sagrado Corazón de Jesús Irigoyen Alem (španjolski izgovor: [ipolito iɾiɣoʝen]; 12. srpnja 1852. - 3. srpnja 1933.) je argentinski političar. Bio je dva puta predsjednik Argentine (1916-1922, i opet 1928-1930). Njegov aktivizam je bio poticaj za stjecanje sveopćeg (muškog) prava glasa u Argentini 1912. Poznat kao "otac siromašnih," Yrigoyen predsjedavao porastu životnog standarda u argentinskoj radničkoj klasi [1] zajedno s prolaskom brojnih naprednih društvenih reformi, uključujući poboljšanja uvjeta rada u tvornicama , reguliranja radnog vremena, obvezne mirovine i uvođenja svima dostupnog javnog obrazovnog sustava.[2]

Slobodarski aktivizam[uredi | uredi kod]

Yrigoyen je rođen u Buenos Airesu koa treće dijete Martína Yrigoyena i Marceline Alem. Prema istraživanju Roberta Etchepareborde, njegovo izvorno prezime je, za razliku od Bernarda de Irigoyena, bilo "Hirigoyen", što u baskijskom jeziku znači "visoki grad". U Francuskoj Baskiji "h" se izgovara kao i u hrvatskom jeziku, dok se u španjolskoj Baskiji ne izgovara, pa prezime Hirigoyen vjerojatno potječe iz Francuske, dok su njegove varijante Yrigoyen i Irigoyen potječe iz Španjolske. a prije ulaska u politiku radio je kao učitelj. Godine 1891. Yrigoyen je su-osnovao Radikalnu građansku uniju (Unión Civica Radical), zajedno sa svojim stricem, Leandrom Alemom. Yrigoyen (on se potpisivao na taj način da se može razlikovati od političkih ideja Bernarda de Irigoyeny) je popularno bio poznat kao "el peludo" (dlakavi oklopnik) zbog svoga introvertirana karaktera i odbojnosti prema pojavljivanju u javnosti. Nakon Alemovog samoubojstvo godine 1896., Hipólito Yrigoyen je preuzeo isključivo vodstvo Radikalne građanske unije. Unija je usvojila politiku nepopustljivosti, tj. potpunom protivljenju režimu poznatom kao "Ugovor". Osnovan je uz pomoć izborne prijevare, taj režim je bio dogovorena Formula među političkim strankama iz tog vremena za izmjenični dolazak na vlast.


Radikalna građanska unija je uzela oružje godine 1893. te ponovo godine 1905. Kasnije je, međutim, Yrigoyen usvojio politiku nenasilja, slijedeći tog umjesto strategiju "revolucionarne suzdržanosti", potpuni bojkot svih birališta do 1912, kada je predsjednik Roque Sáenz Peña bio prisiljen pristati na prolaz Sáenz Peña Zakona, kojom je potvrđeno tajno, sveopće i obvezno muško pravo glasa.

Prvi predsjednički mandat[uredi | uredi kod]

Yrigoyen je izabran za predsjednika Argentine godine 1916. On se često našao porubljen, međutim, budući da je Senat bio imenovan od pokrajinskih zakonodavnih tijela, od kojih je većina bila pod kontrolom oporbe. Nekoliko puta, Yrigoyen je posezao za saveznom intervencijom u brojnim provincijama proglašavanjem izvanrednog stanja, uklanjanjem svojeglavog guvernera, i produbljivanjem sukoba između Pro-Yrigoyen političkim pristašama poznatim kao "personalistas", neiravno sigerirajući da su bili Yrigoyenovi ulizice i anti-Yrigoyenovskih elemenata koji su bili poznati kao "anti-personalistas".

Yrigoyen bio popularan, međutim, među srednjom i radničkom klasom birača, koji su se osjećali integriranim po prvi put u politički proces, a Argentinsko je gospodarstvo napredovalo pod njegovim vodstvom. Yrigoyen očuvana argentinsku neutralnost tijekom Prvog svjetskog rata, što se ispostavilo kao blagodat, zahvaljujući višim cijenama govedine i otvaranja mnogih novih tržišta za Argentinske izvozne proizvode (meso i žitarice). Yrigoyen je također promovirao energetsku neovisnost za brzo rastuću zemlje, dobivanjem podrške Kongresa za osnivanje naftnog koncerna YPF u državnom vlasništvu, i imenovanjem kao prvog direktora general Enriquea Mosconija, najistaknutijeg zagovornik industrijalizacije u argentinskoj vojsci u to vrijeme. Velikodušni krediti i subvencije su se proširil na male poljoprivrednike, a Yrigoyen je riješio spor oko plaća u korist sindikata. [3]

Nakon četiri godine recesije uzrokovane nestašice kredita i potrošnog materijala zbog rata, argentinska ekonomija je doživjela značajan gospodarski rast, porastavši preko 40% u razdoblju 1917. - 1922. Argentina je bila poznata kao "žitnica svijeta", njen bruto domaći proizvod po stanovniku bio je među najbogatijim nacijama u svijetu . [4] Yriyogen je također proširio birokraciju i povećala javnu potrošnju kako bi podržao svoje urbane birače nakon ekonomske krize iz 1919 , iako je porast životnog standarda u urbanim sredinam dobio po cijeni više inflacije, što negativno utječe na izvoznu ekonomiju. [5] Kako mu je Ustav zabranjivao reizbor, Yrigoyena je naslijedio Marcelo Torcuato de Alvear.

Drugi predsjednički mandat (1928.–1930.)[uredi | uredi kod]

Na isteku Alvearova mandata godine 1928, Yrigoyen većinom bio izabran za predsjednika po drugi put. U prosincu iste godine, novoizabrani američki predsjednik Herbert Hoover posjetio je Argentinu, susrevši se s predsjednikom Yrigoyenom zbog politike glede trgovine i tarifa. Radikalni anarhistički elementi pokušali su ubiti Hoovera pokušavajući postaviti bombu u blizini njegovog automobila, ali bombaš je uhićen prije nego što je mogao dovršiti svoj ​​posao. Predsjednik Yrigoyen je nakon toga ostao u pratnji Hoovera kao osobno jamstvo sigurnosti dok nije napustio zemlju.

U svojim kasnim sedamdesetima, on se našao okružen suradnicima koji su cenzurirali njegov pristup novinskim izvješćima, skrivajući se od njega stvarne učinke Velike depresije, koja je udarila krajem 1929. Na 24. prosinca iste godine, on je preživio pokušaj atentata.

državni udar , 6. rujna 1930.

Fašistički i konzervativna sektori vojske otvoreno su radili za promjenu režima, kao i američka naftna tvrtka Standard Oil of New Jersey (danas Esso u sklopu ExxonMobil-a), koji su se protivili kako predsjednikovim naporima za zaustavljanje krijumčarenja nafte iz Salta provincije u Boliviju, kao i postojanju samog YPF-a [6] Dana 6. rujna 1930. , Yrigoyen je svrgnut u vojnom udaru pod vodstvom generala Joséa Félixa Uriburua. To je bio prvi vojni udar od usvajanja argentinskog ustava. Udar je označio početak razdoblja u Argentini poznatog kao neslavno desetljeće.

Kasniji život[uredi | uredi kod]

Nakon njegova svrgavanja, Yrigoyen je stavljen u kućni pritvor i zatvaran nekoliko puta na Isla Martín García. Umro je u Buenos Airesu 1933. Pokopan je na groblju La Recoleta u Buenos Airesu.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Argentina: The Bradt Travel Guide by Erin McCloskey and Tim Burford
  2. Argentina: The Bradt Travel Guide by Erin McCloskey and Tim Burford
  3. The Penguin History of Latin America by Edwin Williamson
  4.  Lewis, John. The Crisis of Argentine Capitalism. University of North Carolina Press, 1990.
  5. The Penguin History of Latin America by Edwin Williamson
  6. Wirth, John. The Oil Business in Latin America. Beard Books, 2001.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]