Geoffroy III, grof Anjoua

Izvor: Wikipedia
Geoffroy III

Geoffroy III od Anjoua (francuski: Geoffroy III d' Anjou; 1040–1096), također poznat i po nadimku le Barbu ("Bradati") bio je grof Anjoua od 1060. do 1068..[1]

Bio je najstariji sin grofa Geoffroya II od Gatinaisa i Ermengarde od Anjoua, kćeri grofa Fulka III od Anjoua (Foulques).[1][2] Njega i mlađeg brata Fulka je odgojio ujak Geoffroy Martel; iako je preferirao Fulka kao svog nasljednika, poštovao je običaje i vlast nad svojom grofovijom ostavio Geoffroyu.

Mlađem bratu je 1062. predao Santoinge kao apanažu, ali nju je Fulk izgubio nakon napada od strane grofa Guy-Geoffroya od Poitoua, pri čemu Geoffroy svom Fulku nije došao u pomoć. Sljedeće godine je, pak, sam Geoffroy izgubio posjede u pokrajini Maine. 1065. je, pak, ekskomuniciran nakon pokušaja da, protivno volji nadbiskupa Barthelemyja, postavi biskupa na svojim posjedima. Konačno je 1067. Fulk protiv njega digao ustanak i svrgnuo ga. Geoffroy je pušten na slobodu, ali je odmah potom pokušao vratiti vlast. Fulk ga je tada zarobio, ali ovaj put za stalno bacio u tamnicu. Geoffroy je tamo proveo sljedećih 28 godina prije nego što je pušten na intervenciju pape Urbana II. Nedugo poslije puštanja je umro.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II: Die Ausserdeutschen Staaten Die Regierenden Häuser der Übrigen Staaten Europas (Marburg, Germany: Verlag von J. A. Stargardt, 1984), Tafel 82
  2. Jim Bradbury, 'Fulk le Réchin and the Origin of the Plantagenets', Studies in Medieval History Presented to R. Allen Brown, Ed. Christopher Harper-Bill, Christopher J. Holdsworth, Janet L. Nelson (The Boydell Press, 1989), p. 27

Napomene[uredi - уреди]


Prethodi:
Geoffroy II
grof Anjoua
1060–1068
Slijedi:
Fulk IV