Egzibicionizam

Izvor: Wikipedia
MKB-10 Klasifikacija
F65.2 Egzibicionizam


Mlada djevojka pozira gola na ulicama Budimpešte

Egzibicionizam ili Ekshibicionizam (lat. exhĭbēre, pokazati) je težnja za vlastitim pokazivanjem, isticanjem sama sebe, ali i seksualno nastrano ponašanje koje se očituje pokazivanjem dijelova tijela ili spolnih organa drugim ljudima pri čemu eksibicionisti postižu spolni užitak i zadovoljavanje, koje u najtežim slučajevima može biti popraćeno masturbacijom.

Termin egziibicionizam u medicinu je uveo Ernest-Charles Lasègue, francuski internist 1877. godine u Les Exhibitionnistes [1], Union médicale.

Neki čak smatraju žene "latentnim ekshibicionistima" zbog namjernog eksponiranja dijelova tijela tijesnom, kratkom ili prozirnom odjećom, dubokim dekolteima.

Pravi ekshibicionizam je daleko češći kod muškaraca i vrlo često je simptom nekog već postojećeg poremećaja.

Egzibicionizam je naglašen kod mnogih ljudi. Impulsivna je aktivnost pokazivanja spolnih organa radi izazivanja uzbuđenja i postizanja spolnog zadovoljstva. Genitalni egzibicionalizam kod muškaraca javlja se u zrelom dobu, na javnim mjestima, pred mladim ili starijim ženama. Gotovo sva djeca prije adolecencije učestvuju u zajedničkim genitalnim igrama.

Egzibicionizam je složena odbrana. Njene posljedice su nastrane crte ličnosti. Frojd ga ponovo objašnjava kastracionim kompleksom. Pokazivanje ohrabruje osobu u vjerovanju da ima penis, zatim agresivnošću, jer pokazivanje zastrašuje druge ljude, ili simbolikom magičnog gesta. Osoba pokazuje ono što bi sama željela da vidi. Samo pokazivanje nije dovoljno za doživljavanje orgazma.

Egzibicionisti imaju snažan osječaj krivice, većnom su spolno nemoćni i sramežljivi. Korijeni egzibicionizma nekad vuku iz slobodnih pokazivanja genitalnih organa u kući, ili ranih odnosa sa djevojčicama. Egzibicionizam kod žena se ogleda kroz isticanje grudi, stražnjice, usana, kože

Vanjske veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]