Earl Northumbrije

Izvor: Wikipedia

Earl Northumbrije (engleski: Earl of Northumbria) bila je plemićka titula u kasnoj anglosaksonskoj i ranoj normanskoj Engleskoj (10 - 13. vijek) čiji su nositelji služili kao guverneri na području ranijeg nezavisnog kraljevstva Northumbrija (koje odgovara današnjoj sjeveroistočnoj Engleskoj). Earlovi Northumbrije su bili nasljednici earlova Bamburgha, čije je područje obuhvaćalo područje bivšeg kraljevstva Bernicija, kao i earlova Deire iz vremena nordijske vladavine nad Yorkom. S vremenom je svu vlast nad Northumbrijom preuzela dinastija iz Bernicije, koja se održala do 1041. Međutim, od 1016. je Knut Veliki počeo imenovati earlove s vlašću nad cijelom Bernicijom. U ranom normanskom periodu se upravna cjelina Northumbrije podijelila na earlove Yorka i Northumberlanda.


Earlovi su bili:

prazno za vrijeme Klanja Sjevera sve do...

ispražnjeno sve dok Stephen nije bio prisiljen od Davida od Škotske predati je u ruke sljedećim ličnostima ...

otkupio je Hugh de Puiset, biskup Durhama 1189. godine i držao do 1191.[2]

ispražnjena sve do Prvog barunskog rata, kada su je baruni Northumberlanda i Yorka predali u ruke ...

V. također[uredi - уреди]

Notes[uredi - уреди]

  1. The Complete Peerage. London: The St. Catherine Press. 1936. str. 9:704–5. 
  2. Barlow, Frank (1988). The Feudal Kingdom of England 1042-1216 (Fourth Edition izd.). New York: Longman. str. 352–352. ISBN 0-582-49504-0.