Dobropoljci
Dobropoljci
| |
|---|---|
  Dobropoljci Dobropoljci na karti Hrvatske | |
| Regija | Dalmacija |
| Županija | Zadarska županija |
| Općina/Grad | Lišane Ostrovičke |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 43.993494 N |
| - z. d. | 15.81336 E |
| Pošta | 23420 Benkovac |
| Pozivni broj | +385 (0)23 |
| Autooznaka | ZD |
Dobropoljci su selo u Hrvatskoj, u Zadarskoj županiji.
Zemljopis[uredi | uredi kod]
Nalazi u krševitom području Bukovice, sjeveroistočno od Lišana Ostrovičkih, na lokalnoj cesti za Đevrske.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
U Dobropoljicima je 1991. živjelo 494 stanovnika. Srbi su bili 471 stanovnik, Hrvati su bili 18 stanovnika, a ostalih je bilo 5.
Popis stanovništva 1991.[uredi | uredi kod]
Općina kojoj pripada ovo naselje, Lišane Ostrovičke, ima ukupno 1636 stanovnika.
Po naseljenim mjestima:
- Lišane Ostrovičke - uk. 892, Hrvati - 884, ostali - 8
- Dobropoljci - uk. 494, Srbi - 471, Hrvati - 18, ostali - 5
- Ostrovica - uk. 250, Srbi - 227, Hrvati - 19, ostali - 4
Uprava[uredi | uredi kod]
Općina Lišane Ostrovičke je nastala izdvajanjem iz sastava dotadašnje općine Benkovac. Pripadaju joj naselja Dobropoljci, Lišane Ostrovičke i Ostrovica.
Povijest[uredi | uredi kod]
Hrvati iz ovog sela nose prezime Ivković i žive u osam kućanstava. S mjesnim Srbima imaju duboke rodbinske i s brojnima su do Domovinskog rata imali prijateljske veze i korektne odnose.[1]
U Domovinskom ratu, ovo područje su u rujnu 1991. okupirale pobunjeničke srpske snage. Zbog korektnih odnosa, rodbinskih i prijateljskih veza, vjerovali su susjedima te je tih 13 Ivkovića ostalo je na ognjištima. Svoju hrvatsku pripadnost ničim i nigdje nisu isticali. Bili su potpuno bezopasni za susjede Srbe i njihovu paradržavu. Uglavnom se radilo o starijim osobama, dok su mlađi po svijetu. Odnosi su se ipak promijenili i u Hrvatima Ivkovićima Srbi »odjednom« vide ustaše. Zaredalo je ubijanje Hrvata, sprovedeno diljem pobunjeničkih područja:[2] u rujnu 1992. ubijen je Mirko Ivković (60), u listopadu Tomo (56) i žena mu Stevanija (53), u studenom Zvonko (36) te 1993. u veljači Ante (82), i u travnju žena mu Manda (79). Prividno nisu masovna, ali tim je ubojstvima ubijeno 46% hrvatske populacije tog sela. Ova su ubojstva počinjena izvan područja ratnih operacija, ne stihijski, nego svjesno planirano i izvedeno. Haaški sud nije nikad pokrenuo istragu zbog ovih zločina. Nakon »Oluje« dobropoljački Srbi su organiziranom evakuacijom otišli u Srbiju.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Pobijeno šestero Ivkovića Vjesnik, utorak, 28. rujna 1999.
- ↑ Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata Arhivirano 2012-07-04 na Wayback Machine-u Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)
Tako je 18/19. srpnja 1992. ubijena obitelj Čengić u Erveniku (dvoje djece od 4 i 10 godina), u listopadu bračni par Ivković u Dobropoljcima i Nikša Petar iz Široke Kule, u studenom obitelj Arbanas u Smilčiću i Veronika Ivanić iz Perušića Donjeg, a u prosincu obitelj Marinović (četiri člana) u Šopotu i obitelj Čirjak (dva člana) u Rašteviću. Na području SJB Benkovac (dok. 185) od 1. siječnja do 30. studenoga 1992. ubijeno je najmanje 27 Hrvata. - ↑ Pobijeno šestero Ivkovića Vjesnik, utorak, 28. rujna 1999.
