Diplomatsko priznanje

Izvor: Wikipedia

Diplomatsko priznanje u međunarodnom pravu označava jednostrani politički akt s unutrašnjim i vanjskim posljedicam kojim država priznaje određeni čin ili status druge države ili vlade. Priznanje može biti de facto ili de jure, najčešće u obliku posebne izjave o priznanju.

Vrste diplomatskog priznanja[uredi - уреди]

Razlikuje se nekoliko vrsta diplomatskog priznanja

  • priznanje države
    • de facto
    • de iure
  • priznanje pojedine vlade u nekoj državi;
  • priznanje zaraćene strane.

Priznanje neke države de facto se u odnosu na priznanje de iure smatra slabijim, jer njime neka država ne priznaje drugu državu kao takvu, nego priznaje činjenicu da neka vlada suvereno upravlja određenom teritorijom. Klasični primjer de facto priznanja se zbilo kada je Velika Britanija godine 1921. nakon završetka građanskog rata u Rusiji de facto priznala sovjetsku vlast - protiv koje se bila borila - kao de facto državu. Tri godine kasnije Britanija je de iure priznala formalnog nasljednika Sovjetske Rusije - Sovjetski Savez.

Priznanje nove vlade u već priznatoj državi nije potrebno, jer se u međunarodnopravnoj praksi automatski podrazumijeva. Međutim, to važi za slučajeve kada do promjene vlade dolazi normalnim i ustavnim putem, dok se nova vlada mora posebno priznati ako na vlast dođe putem državnog udara ili revolucije. Opcija nepriznavanja tako stvorene vlade često zna biti sredstvo političkog pritiska na neku državu, a kao primjer za to se navodi talibanski režim u Afganistanu od 1996. do 2001. godine, koga su priznale samo tri zemlje svijeta, dok su ostale države i dalje priznavale raniju vladu na čelu s Burnahuddinom Rabanijem, iako je ona kontrolirala tek oko 10 % teritorija zemlje.

Priznanje neke države i vlade često ne mora biti u obliku formalne izjave, nego može biti u obliku akta kojim se države i vlade posredno priznaju. Takvim bi se mogli ocijeniti službeni posjeti šefa neke države nepriznatoj državi uz korištenje odgovarajućeg protokola, odnosno sklapanje međunarodnih ugovora.

Izvori[uredi - уреди]

  • Tozun Bahcheli, Barry Bartmann, and Henry Srebrnik; De Facto States: The Quest for Sovereignty , Routledge, (2004) online edition
  • Edgars Dunsdorfs (1975). The Baltic Dilemma, The case of the de jure recognition of incorporation of the Baltic States into the Soviet Unions by Australia. Robert Speller & Sons, New York. ISBN 0-8315-0148-0. 
  • Gerhard von Glahn (1992). Law Among Nations: An Introduction to Public International Law. Macmillan. ISBN 0-02-423175-4. 
  • Malcolm N. Shaw (2003). International Law. Cambridge University Press. ISBN 0-521-53183-7. 
  • Stefan Talmon; Recognition of Governments in International Law: With Particular Reference to Governments in Exile Clarendon Press, (1998) online edition
  • Gregory Weeks; "Almost Jeffersonian: U.S. Recognition Policy toward Latin America," Presidential Studies Quarterly, Vol. 31, 2001 online edition