Deportacija Korejaca u Sovjetskom Savezu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Primorski kraj sa kojeg su deportirani sovjetski Korejci 1937. godine

Deportacija Korejaca u Sovjetskom Savezu (korejski: 고려인의 강제 이주) odigrala se augusta 1937. kada je 171.781 Korejaca[1][2] prisilno premješteno sa Primorskog kraja na sovjetskom dalekom istoku u 3 000 kilometara udaljene stepe Kazahstanske SSR. Korejska imigracija u Primorski kraj započela je krajem 19. stoljeća te nastavila tokom rusko-japanskoga rata, samo da bi se još povećala tokom japanske okupacije Koreje. Korejci su u tom pograničnom području izgradili 150 sela, 380 škola te štampali sedam novina na korejskom jeziku.[2] Japanski ekspanzionizam po Aziji u 1930-ima eskalirao je zabrinutost sovjetskih komunista koji su sumnjali u lojalnost Korejaca i smatrali da se isti mogu vrbovati u japanske špijune protiv SSSR-a. Naredbu o uklanjanju svih Korejaca uz granicu radi "državne sigurnosti" izdao je Josif Visarionovič Džugašvili Staljin.[2]

Do oktobra 1937. godine je ukupno 36.442 korejskih obitelji deportirano u centralnu Aziju. Njihovo putovanje vlakovima trajalo je mjesec dana.[2] Novembra 1937. sovjetski vojnici su pronašli još dodatnih 700 Korejaca koji su se uspjeli sakriti te ih također preseliti.[3] Ukupno je upotrijebljeno 124 vlakova kako bi se preselio ovoliki broj ljudi.[1] Dolaskom u kazaške stepe, pretpjeli su ogromne gubitke zbog pothranjenosti, bolesti i drugih razloga. Nema potpunih podataka o smrtnosti uzrokovane ovim prisilnom premještanjem, iako J. Otto Pohl smatra da je oko 40 000 Korejaca poginulo od ovih posljedica, odnosno gotovo 22% njihove skupine.[4] Vladimir Tikhonov je ovu deportaciju nazvao "činom etnički diskriminirajućeg državnog nasilja bez presedana do tada u sovjetskoj povijesti".[5] Neki povjesničari smatraju da je ova deportacija poslužila kao šablona za kasnije staljinističke masovne deportacije naroda.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Polian 2004: str. 99, 100
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Wong 2015: str. 67, 68
  3. Bugai 1996: str. 31
  4. Pohl 1999: str. 14
  5. Tikhonov 2015: str. 23

Monografije[uredi | uredi kod]