Crveni teror (Rusija)

Izvor: Wikipedia

Crveni teror (ruski: Красный террор) je izraz koji u širem smislu označava strahovladu, odnosno kampanje masovnog zatvaranja i vansudskih likvidacija koje su boljševičke vlasti Sovjetske Rusije za vrijeme građanskog rata od 1918. do 1922. provodile nad tzv. "klasnim neprijateljima", odnosno istaknutim pripadnicima ruskog plemstva, buržoazije, te svim osobama koje su podržavale ili za koje se pretpostavljalo da bi mogli podržavati kontrarevoluciju (kao što su bivši carski oficiri, državni službenici, svećenici, kozaci, kulaci i dr.). U užem smislu se taj izraz, prije svega u sovjetskoj historiografiji odnosi na kampanju koju je 2. septembra 1918. službeno objavio predsjednik Sovjetske Rusije Jakov Sverdlov, a tri dana kasnije odobrio Savjet narodnih komesara RSFSR kao reakciju na neuspjeli atentat Fani Kaplan na Lenjina i ubistvo šefa petrogradske Čeke Mojseja Urickija u prethodnom mjesecu. Iako je ta kampanja službeno okončana u oktobru, u manjem ili većem omjeru se nastavila sve do samog završetka građanskog rata te formalne uspostave Sovjetskog Saveza 1922.

Povezano[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]